O psima i mačkama...

O psima i mačkama...

19. travnja 2011.

MAČKE / Parazitologija / Gliste i trakavice

Gliste 

Gliste (crijevni nematodi) najčešći su paraziti u probavnom traktu kako pasa tako i mačaka. Najčešće i najznačajnije su gliste iz porodice askarida, a uz njih javljaju se i gliste porodice ankilostomatida.

Askaridi

Iz porodice askarida kod mačke najčešće nalazimo Toxocara mystax (sin. T. cati) (7-10 cm) koja je i najznačajnija jer može kod čovjeka uzrokovati visceralnu larvu migrans. Nešto rjeđe javlja se Toxascaris leonina.

Toxocara mystax (sin. T. cati)

Odrasle gliste žive u tankom crijevu mačke, a invadirana životinja izlučuje izmetom neembrionirana jajašaca glista i tako kontaminira okoliš.

Mačke se invadiraju unosom jajašaca s invazijskom ličinkom, a mladi mačići i laktogeno preko majčinoga mlijeka. Kada mačka pojede jajašce s invazijskom ličinkom dolazi do migracije ličinke koja onda preko traheje dolazi natrag do tankog crijeva. Dio ličinki migracijom se naseli u tkivima i izlučuje kasnije mlijekom (laktogena invazija).

Mačka se može invadirati i preko nosioca koji u organizmu nosi invazijsku ličinku. Kada mačka pojede invadiranog nosioca, u crijevima se oslobađa ličinka koja migrira preko stjenke crijeva do traheje te dovršava razvojni ciklus u lumenu tankog crijeva. Laktogeni način prijenosa smatra se glavnim putem širenja invazije.


Toxascaris leonina

Odrasla glista parazitira u tankom crijevu i tu leže jajašca koja se izlučuju izmetom. Jajašca postaju invazivna 3-6 dana nakon izbacivanja u okoliš . Životinja se invadira putem hrane kontaminirane jajašcima gliste. Kod T. leonine migracija larve je ograničena na stjenku crijeva pa nije zabilježen laktogeni prijenos.
Glodavci mogu poslužiti kao nosioci tako što se nakon što su pojeli kontaminiranu hranu u njihovom probavnom sustavu iz jajašca razvije larva koja migrira po organizmu glodavca. Ako mesožder pojede invadiranog glodavca u lumenu crijeva se oslobodi larva i razvije u odrasli stadij.

Ankilostomatidi

Na ovim našim prostorima iz porodice ankilostomatida kod mačke pronalazimo glistice Ancylostoma tubaeforme koja je specifična za mačke, a mnogo rjeđe i Uncinaria stenocephala.

Ancylostoma tubaeforme (mužjaci 5-12 mm, ženke 5-15 mm) parazitira u tankom crijevu. Ženke izmetom izlučuju jajašca iz kojih se u povoljnim uvjetima (vlaga i toplina) razviju invazijske ličinke. Invazija nastaje perkutano (kroz kožu) ili per os (preko usta). Migracija ličinke od mjesta ulaska na koži do tankog crijeva ide preko pluća i traheje, dok kod peroralne invazije nema migracije ličinke po organizmu domaćina.

U crijevima mačke nametnik se hrani krvlju te uzrokuje anemiju, proljev i mršavljenje.

Uncinaria stenocephala (mužjaci 3-11 mm, ženke 4-16 mm) parazitira u tankom crijevu psa (glavni nosioc), ali povremeno i mačke. Invazija nastupa u pravilu per os, ali je moguća i perkutana (kroz kožu) invazija. Nakon ulaska u organizam razvoj do spolno zrelog stadija odvija se u crijevima bez migracije, osim kod perkutane invazije.

U crijevima domaćina nametnik se hrani tkivom pa ne uzrokuje anemiju već intestinalne probleme i proljev.


Simptomi

U probavnom traktu domaćina gliste oduzimaju hranjive tvari, remete probavu i oštećuju stjenku crijeva. Kod manjih invazija glistama životinja ne mora pokazivati simptome, dok kod životinja s jakom invazijom glista primjećujemo mršavost, lošu kvalitetu krzna bez sjaja, a često i napuhnuti trbuh. Može se razviti anemija, javljaju se proljevi ili opstipacija, povraćanje, a u rijetkim slučajevima može doći i do opstrukcije crijeva.

Dijagnoza / Prevencija


Dijagnoza se postavlja koprološkom pretragom, odnosno pronalaskom jajašaca u fecesu, a vrlo često kod jakih invazija gliste je moguće uočiti i u izmetu.
Kod mačića uobičajeni način prijenosa glista je galaktogeni prijenos s majke na mladunče. Mačiće je stoga potrebno tretirati protiv glista prvi put već u dobi od 2 tjedna od poroda i ponavljati tretman svaka 2-3 tjedna do navršena 3 mjeseca.
Odrasle mačke potrebno je dehelmintizirati 3-4 puta godišnje, odnosno svakih 3 do 4 mjeseca.



Opasnost za zdravlje ljudi

Kao što smo naveli T. mystax predstavljaja opasnost i za zdravlje ljudi. Toksokarozu kod ljudi uzrokuje ličinka tzv. visceralna larva migrans. Ako čovjek proguta jajašce, ličinka se u čovjeka nikada ne razvije u odraslu glistu, ali svojom migracijom po tijelu uzrokuje ozbiljna mehanička oštećenja i posljedične upale u zahvaćenim organima. U blažim oblicima simptomi su slabo izraženi i bolest može proći bez kliničkih simptoma, dok u težim slučajevima izaziva ozbiljne zdravstvene probleme, a klinička slika varira ovisno o organu koji je oštećen migracijom ličinke.
Ljudi se invadiraju unosom jajašaca s invazivnom ličinkom koja se nalaze u kontaminiranom okolišu.

Prevencija invazije kod ljudi je dobra higijena i provođenje redovite antiparazitske terapije kod kućnih ljubimaca (kako protiv crijevnih tako i protiv vanjskih parazita).

Zbog zdravstvenih problema koje parazitarne invazije mogu uzrokovati kod naših kućnih ljubimaca, kao i zbog zdravstenih problema koje određeni stadiji ovih parazita mogu uzrokovati kod ljudi, izuzetno je bitno da su vlasnici kućnih ljubimaca svjesni svoje odgovornosti. Redovitom provedbom antiparazitske terapije, slijedeći dosljedno upute o primjeni te o potrebi neškodljivog uklanjanja izmeta nakon terapije, kao i odgovornim ponašanjem na javnim površinama, mogućnost ozbiljnijih zdravstvenih problema uzrokovanih ovim parazitima postati će minimalna.

Pravilnom i redovitom provedbom antiparazitske terapije i prikladnim higijenskim navikama svaki vlasnik će osigurati zdravlje svom ljubimcu te tako zaštititi i svoje zdravlje. 


Trakavice


Trakavice su plosnati crvi segmentirane – člankovite građe. Sastoje se od glave vrata i određenog broja segmenata (članaka). Glavom je trakavice zakačena za stjenku crijeva životinje domaćina. U produžetku vrata trakavice kontinuirano se stvaraju novi članci, dok se oni na kraju otpuštaju nakon što su dostigli određenu zrelost. Zreli segmenti trakavice koji se izbacuju izmetom u sebi sadrže veliki broj jajašaca. Osušene segmente koji izgledaju poput zrna riže obično nalazimo na dlaci u okolici anusa. Njihov pronalazak je i najčešći način dijagnostike.

Odrasle trakavice žive u tankom crijevu pasa i mačaka. Način prijenosa varira ovisno o vrsti trakavice i njenom razvojnom ciklusu. Uz domaćina u čijim crijevima parazitiraju odrasle trakavice, razvojni ciklus ovih parazita uključuje i privremenog domaćina ( buhe, glodavce i domaće životinje kao npr. ovce i svinje ).

Postoji više vrsta trakavica koje parazitiraju u mačkama, a najčešće se pronalaze: Dipylidium caninum, Taenia taenaeformis i E. multiocularis.

Odrasle trakavice u crijevima mačke rijetko će, ovisno o stupnju invazije, dobi i kondiciji, uzrokovati ozbiljnije probleme i kliničke znakove. Kod jakih invazija moguće je primjetiti bolnost u abdomenu, životinje ponekad povračaju, a članci u okolici anusa potiču životinju da se liže i grize u tom području.
Većina mačaka kućnih ljubimaca danas jede gotovu hranu i ima malu dostupnost prirodnom plijenu pa je time smanjena i pojavnost invazije. Ove životinje preko buha mogu biti invadirane s Dipylidium caninum . Mačke koje izlaze iz kuće i love miševe mogu se invadirati s Taenia taeniaeformis .

Dipylidium caninum

Najčešća trakavica kod gradskih pasa i mačaka je Dipylidium caninum . Odrasli stadij D. caninum parazitiraju u psu, mački, lisici, a ponekad i čovjeku. Razvojni ciklus trakavice započinje kada članak trakavice ispunjen jajašcima preko izmeta dospije u okoliš . Jajašce koje pojede posrednik (ličinka buhe) razvije se u invazivni stadij trakavice - cisticerkoid. Psi i mačke se invadiraju kada pojedu buhu koja sadrži cysticerkoid. Cisticerkoid se u crijevima psa ili mačke u naredna 2-3 tjedna razvije u odraslu trakavicu i ciklus kreće iz početka. Odrasli stadiji trakavice u crijevima domaćina mogu živjeti do 3 godine.

Taenia spp

Iz porodice Taenia spp za mačake je specifična Taenia taenaeformis. Sve vrste žive u tankom crijevu i imaju razvojni ciklus koji uključuje posredne domaćine: domaći i divlji biljojedi i svejedi.

Echinococcus multilocularis

Vrlo rijetko kod mačaka se javlja invazija s Echinococcus multilocularis . Ovu trakavicu nalazimo uobičajeno kod divljih kanida (lisica), a u svom razvoju kao posrednog domaćina koristi male glodavce. Iako vrlo rijetka kod mačaka, ova trakavica predstavlja problem javnog zdravstva jer kod čovjeka kao domaćina može uzrokovati opsežna razaranja jetre.

Dijagnoza / Prevencija

Dijagnoza se bazira na pronalasku proglotida ili jajašaca u fecesu.
Najpoznatije terapijsko i preventivno sredstvo je prazikvantel koji je sastavni dio većine antiparazitskih sredstava namijenjenih tretiranju crijevnih parazita. Obzirom da lijek ubija samo odrasle stadije trakavice, a ne djeluje na jajašca, potrebno je nakon tretmana narednih 48 sati neškodljivo uklanjati evakuirani izmet. U suzbijanju invazije s Dipylidium caninum kod pasa i mačaka osim antiparazitske terapije unutrašnjih parazita bitno je redovito provoditi i zaštitu od vanjskih parazita (u ovom slučaju buha).

Opasnost za zdravlje ljudi

Ljudi također mogu poslužiti kao posredni domaćin za trakavicu Echinococcus multilocularis koja kod čovjeka kao domaćina može uzrokovati opsežna razaranja jetre .
Danas puno češća, ali manje opasna je trakavica Dipylidium caninum. Domaćin trakavice Dipylidium caninum može biti i čovjek, za razliku od ehinokokoze gdje je čovjek samo prijelazni nositelja. Prijelazni nositelj za Dipylidium caninum je ličinka buhe . Invazija kod ljudi nastaje kada pojedu buhu koja je nosioc ličinke trakavice. Simptomi su proljev, grčevi i nadraženost (svrab) u području anusa.

Iz svega navedenoga vidljivo je koliko je bitno da vlasnici ljubimaca imaju svijest o potrebi redovitog "čišćenja" od parazita. Iako neki od navedenih parazita mogu više ili manje narušiti zdravlje čovjeka, učestalost bolesti uzrokovanih ovim parazitima kod ljudi je izuzetno mala.

Pravilnom i redovitom provedbom antiparazitske terapije i normalnim higijenskim navikama svaki vlasnik će osigurati zdravlje svom ljubimcu te tako zaštititi i svoje zdravlje.

Nema komentara:

Objavi komentar