PSI i MAČKE / Parazitologija / Šuga

Šuga

Šuga je vrlo neugodna i jako kontagiozna parazitarna bolest uzrokovana mikroskopski sitnim grinjama, šugarcima. Kod pasa i mačaka „šugu u užem smislu“ uzrokuju šugarci koji žive u koži ; Sarcoptes scabiei var. canis (psi) i Notoedres cati (mačke). U drugom tekstu biti će govora i o „šugi u širem smislu“ odnosno o šugarcima koji žive u zvukovodu (ušna šuga) i dlačnim tobolcima kod pasa (demodikoza).

Sarcoptes scabiei var. canis

Sarcoptes scabiei var. canis parazitira na psu, lisici i drugim kanidima. Radi se o šugarcu okruglastog tijela s četiri para nogu od kojih samo prednja dva para prelaze rub tijela. Ženke su velike oko 400 µm a mužjaci do 300 µm.

Ženke šugarca buše kanale u epidermisu kože i u njima polažu jajašca iz kojih se izlegu larve koje migriraju u okolno područje i buše dublje u kožu gdje dozrijevaju do odraslih šugaraca. Cijeli razvoj traje oko 3 tjedna pri čemu se rapidno povećava broj parazita u koži. 

Notoedres cati

Notoedres cati parazitira u koži mačke i drugih felida a vrlo rijetko i na psu. Okruglastog tijela, sitnije od sarcoptesa, ženke su velike 235-300 x 200-250 µm a mužjaci 150-180 x 120-145 µm. Razvija se od jajeta preko stadija ličinke i stadija nimfe za 2-3 tjedna. Cijeli razvoj se odvija na mački.

S životinje na životinju prenose se kontaktom i bitno je naglasiti da se radi o jako kontagioznim parazitima te je moguće i indirektan prijenos preko recimo četki za dlaku, ležaja itd. Izvan nosioca mogu preživjeti do 18 dana.

Simptomi

Najznačajniji simptom šuge je intenzivno češanje a ovisno o stadiju invazije različite kožne promjene  mogu se primijetit na životinji. Kao što je ranije opisano razni razvojni stadiji šugaraca migriraju kroz kožu i buše kanale pri čemu uzrokuju iritaciju, upalu, češanje i posljedične bakterijske infekcije kože. Po koži se razvijaju papule (čvorići), vezikule (mjehurići) te kraste, dlaka ispada (alopecije) a koža s vremenom zadeblja i tvori nabore.

Promjene prvo zahvaćaju područja s manje dlake, započinju na licu i ušima, šire se kod psa na laktove, pete i trbuh a kod mačaka po licu i vratu. Ako se bolest ne liječi nastupi generalizacija. 

Dijagnoza/Liječenje

Dijagnoza se postavlja mikroskopskom pretragom strugotina kože s rubova kožnih promjena i pronalaskom šugaraca ili njihovih jajašaca. Za pretragu je potrebno duboko zastrugati kožu sve dok se ne pojavi krv. Šugarce nije uvijek jednostavno pronaći i nekada je potrebno uzeti više uzoraka i načiniti više pretraga. 

U slučaju sumnje na šugu zbog izraženih simptoma bolesti a kada nije moguće dokazati uzročnika u koži, veterinar može provesti dijagnostičku terapiju. Jednokratno se ordinira preparat protiv šuge i ako dođe do značajnog poboljšanja, odnosno smanjenja pruritusa (svrbež), smatra se da životinja ima šugu te se provodi kompletna terapija.

Što se tiče same terapije; na tržištu postoje spot-on preparati (ampule) koji su  uz djelovanje na neke druge parazite registrirani i za tretiranje šuge kod pasa i mačaka međutim  preporuka je da se terapija obavezno provodi uz nadzor veterinara. Šuga je parazitarna bolest kao i invazija buhama ali puno složeniji zdravstveni problem od invazije buhama ili glistama te je potrebna prikladna i dugotrajna terapija pod nadzorom veterinara. 

Liječiti treba sve životinje u uzgoji te one koje su bile u kontaktu s bolesnom životinjom bez obzira na to pokazuju li znakove šuge.

 Opasnost za zdravlje ljudi

Vlasnici invadiranih životinja nerijetko i sami dobiju promjene po koži na mjestima gdje su bili u kontaktu s bolesnom životinjom. Ljude ne treba liječiti jer promjene nestanu spontano nakon što smo izliječili životinje.