PSI / Parazitologija / Giardioza

Giardia duodenalis

Giardioza je crijevna parazitska bolest pasa. Uzročnik je jednostanični organizam – bičaš Giardia duodenalis.

Kao i kod većine parazita razvojni ciklus giardie ide preko nekoliko stadija. Vegetativni – aktivni stadij parazita, zvani trofozoit parazitira u tankom crijevu psa. Kruškastog oblika s osam bičeva, pomoću prisisne udubine prilijepi se za epitel tankog crijeva, brzo se dijeli i stvara nove trofozoite. Trofozoiti su neotporni na vanjske utjecaje i ne mogu opstati izvan psa te s vremenom u debelom crijevu prelaze u drugi inaktivni stadij parazita – ciste, koje nalazimo u fecesu invadiranih pasa i koje su zaslužne za širenje invazije na nove životinje. Prema nekim stranim istraživanjima, preko 30% pasa mlađih od godinu dana i oko 15% odraslih pasa invadirani su Giardiom duodenalis.

Psi se zaraze preko hrane i vode zagađene cistama ili lizanjem okoliša i krzna bolesne životinje. Inaktivne ciste mogu u povoljnim uvjetima opstati mjesecima izvan životinje. Za razliku od većine drugih parazita, ciste Giardie duodenalis invazivne su odmah po izbacivanju iz invadirane životinje. Kada cista dospije u probavni sustav psa, pod utjecajem želučane kiseline, oslobađa se aktivni stadij – trofozoit koji je odgovoran za simptome bolesti koji se mogu ali i ne moraju javiti kod životinje.

Simptomi

Pojedini psi mogu bitio invadirani parazitom i ne pokazivati nikakve kliničke znakove bolesti, dok kod drugih pasa prisustvo ovog parazita može dovesti do ozbiljnijih zdravstvenih problema. Ako je pas zdrav, trofozoiti mogu živjeti u tankom crijevu godinama bez da na psu primjetimo ikakve znakove bolesti. Međutim u određenim stanjima poput stresa, dugotrajne primjene kortikosteroidnih lijekova i posljedično narušene otpornosti organizma ili kod jako mladih životinja s nedovoljno razvijenim stupnjem obrane organizma, doći će do višestrukog umnažanja trofozoita, što će u konačnici dovesti i do pojave znakova bolesti. Velik broj trofozoita u tankom crijevu počinje narušavati normalnu apsorpciju i probavu hrane što se onda očituje proljevom; izmet postane rijedak, mastan i svjetlije boje. Moguće je pronaći i sluz u izmetu iako sam parazit ostaje u tankom crijevu i ne kolonizira debelo crijevu. Krvne pretrage obično ne pokazuju nikakva odstupanja iako je moguće naći znakove blage anemije i povećan broj eozinofila. Bez terapije simptomi bolesti javljaju se periodički ili bolest poprimi kronični tok.

Dijagnoza/Liječenje

Dijagnoza se postavlja koprološkom pretragom, metodom flotacije. Potvrda dijagnoze je nalaz cista u uzorku. Kod proljeva zbog ubrzane pasaže kroz crijeva moguće je da i pojedini trofozoiti prije nego su prešli u stadij ciste završe u izmetu odnosno pretraživanom uzorku.

Broj cisti u izmetu varira po danima pa se preporučuje obaviti tri uzastopne pretraga u razmaku par dana ili uzimanje uzorka za pretragu u tijeku tri uzastopna dana. Na tržištu postoje i brzi testovi čija je efikasnost iznad 90%, ali su značajno skuplja dijagnostika od navedene koprološke pretrage, koja opet s druge strane zahtjeva iskusnijeg dijagnostičara.

Postoji nekoliko terapijskih protokola od kojih neki traju 3-5 uzastopnih dana dok je kod nekih potrebno terapiju provoditi i do 10 dana. Terapija s metronidazolom pokazuje učinkovitost od 60-70 posto ali se ne smije koristiti kod gravidnih kuja, a može imati i potencijalno ozbiljne nuspojave; kod nekih životinja može izazvati povraćanje, oštećenja jetre i uzrokovati neurološke poremećaju. Fenbendazol se koristi u terapiji invazije glistama i trakavicama i pokazao se učinkovit i kod terapije gijardijaze kod pasa. Koju god terapiju koristili teško je očekivati da će rezultat bit 100%-tno uništenje parazita pa se preporučuje višekratno tretiranje u razmacima od tjedan dana uz kontrolu učinkovitosti pomoću koprološke pretrage.

Što se tiče opasnosti za vlasnike kućnih ljubimaca, potrebno je reći da Giardie dijelimo u 7 različitih skupina od kojih neke mogu invadirati i čovjeka. Prema istraživanjima dovoljno je samo 10 cisti da bi Giardia uzrokovala bolest kod čovjeka. Ovo opet upućuje na potrebu da se ozbiljno shvati provođenje redovite zaštite kućnih ljubimaca sredstvima protiv parazita.