O psima i mačkama...

O psima i mačkama...

15. travnja 2011.

PSI / Parazitologija / Gliste i trakavice

Gliste

Gliste (crijevni nematodi) najčešći su paraziti u probavnom traktu pasa i mačaka. Najznačajnije su gliste iz porodice askarida a kod pasa najčešće nalazimo vrstu Toxocaru canis (10-18 cm) koja je i najznačajnija zbog mogućnosti narušavanja zdravlja ljudi. Nešto rjeđe kod pasa nalazimo i gliste vrste Toxascaris leonina.


Toxocara canis

T. canis ima složen razvojni ciklus, a pas se može invadirati (zaraziti) na više načina.

Odrasle gliste žive u tankom crijevu, a invadirana (zaražena) životinja svakodnevno izlučuje izmetom na tisuće jajašaca glista i tako kontaminira okoliš. Najranije za 10-14 dana (2 - 7 tjedna ovisno o temperaturi) nakon što su izbačena u okoliš jajašca embrioniraju i postaju invazivna te mogu invadirati novu životinju ili čovjeka. Ova činjenica je jako bitna za javno zdravstvo jer nam govori da se čovjek ne može zaraziti direktnim kontaktom sa psom već mora doći u kontakt sa starim izmetom u kojem su jajašca gliste stigla embrionirati. To nam opet govori koliko je bitno da ljudi postanu svjesni važnosti sakupljanja izmeta iza svojih pasa.

Mladi psi se invadiraju putem vode ili hrane kontaminirane jajašcima u kojima je razvijena invazijska ličinka. Ličinka se iz jajašca oslobodi u tankom crijevu i migriraju kroz mukozu stjenke crijeva preko krvotoka i jetre sve do pluća. Iskašljavanjem iz pluća ličinke dospiju u ždrijelo gdje budu progutane. U tankom crijevu ličinke sazrijevaju do odrasle gliste koje legu nova jajašca i ponovo kontaminiraju okoliš. Međutim, kada jajašca s invazionim ličinkama proguta starija životinja, larve migracijom mogu završiti u jetri, mišićima, vezivnom tkivu, bubrezima i mnogim drugim tkivima gdje prelaze u stadij mirovanja koji može trajati i nekoliko godina.

Kod gravidnih kuja te se ličinke ponovo aktiviraju u zadnjoj trećini graviditeta (oko 40. dana) i putem krvotoka, preko placente, invadiraju fetus. Kada se štenad rode, larve iskašljavanjem dospiju u ždrijelo gdje budu progutane te u tankom crijevu dozrijevaju u odrasle gliste.
Neke larve migracijom stignu do mliječnih žlijezda pa se putem mlijeka- galaktogeno prenose na štenad. Na taj se način štenad invadira još intrauterino (u maternici) ili galaktogeno (putem mlijeka) pa je moguće pronaći gliste u crijevima šteneta starog 1 tjedan.
Pas se može invadirati i preko nosioca (glodavca) kada pojede glodavca koji u svom organizmu ima začahurenu larvu gliste. U crijevima psa larva se probavom oslobađa iz čahure, migrira kroz stijenku crijeva u jetru i druga tkiva te završava svoj razvojni ciklus na isti načina kao i kod invadiranja putem hrane kontaminirane izmetom (jajašcima) invadirane životinje.
Od unosa jajašca ili od poroda invadiranog šteneta do razvoja odraslih stadija u crijevima i nove generacije jajašaca u izmetu potrebna su 4 tjedna.

Toxascaris leonina

T. leonina ima jednostavniji razvojni ciklus. Odrasla glista parazitira u tankom crijevu i tu leže jajašca koja se izlučuju izmetom. Jajašca postaju invazivna 3-6 dana nakon izbacivanja u okoliš . Životinja se invadira putem hrane koja je kontaminirana jajašcima gliste. Kod T. leonine migracija larve je ograničena na stjenku crijeva pa nije zabilježen transplacentarni ili galaktogeni prijenos.
Glodavci mogu poslužiti kao nosioci tako što se nakon što su pojeli kontaminiranu hranu u njihovom probavnom sustavu iz jajašca razvije larva koja migrira po organizmu glodavca. Ako mesožder pojede invadiranog glodavca, u lumenu crijeva se oslobodi larva i razvije u odrasli stadij.

Simptomi

U probavnom traktu domaćina gliste oduzimaju hranjive tvari, remete probavu i oštećuju stjenku crijeva. Ako se radi o slabijoj invaziji glistama, životinja ne mora pokazivati simptome, dok kod životinja s jakom invazijom glista primjećujemo mršavost, životinja ima krzno s lomljivom dlakom bez sjaja i često (osobito kod štenadi) imaju napuhani trbuh. Može se razviti anemija, javljaju se proljevi ili opstipacija, povraćanje, a u rijetkim slučajevima može doći i do opstrukcije crijeva. Kao posljedica migracije po plućima može se javiti kašalj a kod mladih životinja i pneumonija.

Dijagnoza / Prevencija

Objektivna dijagnoza se postavlja koprološkom pretragom (pretraga izmeta), odnosno pronalaskom jajašaca u fecesu. Ako psi povraćaju, moguće je da vlasnik psa u povračenom sadržaju uočiti gliste, a vrlo često kod jakih invazija gliste je moguće uočiti i u izmetu.

Prisustvo glista kod mlade štenadi uobičajena je pojava. Smatra se da gotovo nema šteneta koje nije invadirano glistama. Kod štenadi uobičajeni način prijenosa glista je transplacentarni prijenos s majke na mladunče. Štene je stoga potrebno tretirati protiv glista prvi put već u dobi od 2 tjedna od poroda i ponavljati tretman svaka 2-3 tjedna do navršena 3 mjeseca.
 
Odrasle pse potrebno je dehelmintizirati 3-4 puta godišnje, odnosno svakih 3 do 4 mjeseca.

Opasnost za zdravlje ljudi

Ljudi se invadiraju unosom jajašaca s invazivnom ličinkom koja se nalaze u okolišu kontaminiranom psećim izmetom - za djecu su posebno opasni javni parkovi i pješčanici. Kao što je ranije navedeno, jajašca koja se nalaze u izmetu moraju u okolišu provesti 10-14 dana da bi postala invazivna zbog čega je vjerojatnost direktnog prijenosa s psa na čovjeka izuzetno mala. Ako čovjek proguta infektivno jajašce T. canis, ličinka gliste tzv. visceralna larva migrans u čovjeka se nikada neće razviti do odrasle gliste, ali uslijed migracije po tijelu (jetra, pluća, oko, mozak) može uzrokovati ozbiljna mehanička oštećenja.

U blažim oblicima simptomi su slabo izraženi i bolest može proći neprimjetno. U težim slučajevima ovisno o zahvaćenim organima javlja se vrućica, kašljanje, bronhitis, povećana jetra, osip, otečeni limfni čvorovi, „ocularna larva migrans“ (larva u oku koja može dovesti do sljepoće ), a ukoliko ličinke završe u mozgu moguće su i smetnje središnjeg živčanog sustava.

Iako toksokaroza kod ljudi može biti ozbiljna bolest, srećom njena pojavnost nije tako česta. Najvažnije je da se vlasnici kućnih ljubimaca, a posebno djeca, pridržavaju uobičajenih higijenskih pravila te da vlasnici provode redovito čišćenje kućnih ljubimaca od crijevnih parazita.

Pravilnom i redovitom provedbom antiparazitske terapije i prikladnim higijenskim navikama svaki vlasnik će osigurati zdravlje svom ljubimcu te tako zaštititi i svoje zdravlje. 


Trakavice


Trakavice su plosnati crvi segmentirane – člankovite građe koji parazitiraju u tankom crijevu pasa i mačaka. Sastoje se od glave vrata i određenog broja segmenata (članaka). Glavom je trakavice zakačena za stjenku crijeva životinje domaćina, a u produžetku vrata kontinuirano se stvaraju novi članci, dok se oni na kraju, nakon što su dostigli određenu zrelost otpuštaju. Zreli segmenti trakavice koji se izbacuju izmetom u sebi sadrže veliki broj jajašaca.

Način prijenosa varira ovisno o vrsti trakavice i njenom razvojnom ciklusu. Uz domaćina u čijim crijevima parazitiraju odrasle trakavice, razvojni ciklus ovih parazita uključuje i privremenog domaćina ( buhe, glodavce i domaće životinje kao npr. ovce i svinje ).

Postoji više vrsta trakavica koje parazitiraju na psima i mačkama, a najčašće se pronalaze: Dipylidium caninum, Taenia taenaeformis, Taenia pisiformis , Echinococcus granulosus i E. multiocularis .

Odrasle trakavice u crijevima psa rijetko će, ovisno o stupnju invazije, dobi i kondiciji, uzrokovati ozbiljne probleme i kliničke znakove. Kod jakih invazija moguće je primjetiti bolnost u abdomenu psa. Životinje ponekad povraćaju, a članci u okolici anusa potiču životinju da se liže i grize u tom području.

Većina pasa kućnih ljubimaca danas jede gotovu hranu i ima malu dostupnost prirodnom plijenu, čime je prekinut prirodni odnos lovca i lovine na čemu se zasniva razvojni ciklus većine trakavica pa je time smanjena i pojavnost invazije. Međutim i ove životinje posredstvom buha mogu biti invadirane trakavicom Dipylidium caninum .
Prehrana pasa i mačaka sirovim mesom i iznutricama domaćih biljojeda predstavlja direktan rizik za invaziju. Psima u seoskim i prigradskim naseljima koji se kreću van dvorišta mogu biti dostupni razni mali glodavci što predstavlja dodatni rizik za invaziju trakavicom .


Dipylidium caninum

Najčešća trakavica kod gradskih pasa i mačaka je Dipylidium caninum . Odrasli stadiji D. caninum parazitiraju u psu, mački, lisici, a ponekad i čovjeku. Razvojni ciklus trakavice započinje kada članak trakavice ispunjen jajašcima preko izmeta dospije u okoliš . Jajašce koje pojede posrednik (ličinka buhe) razvije se u invazivni stadij trakavice - cisticerkoid. Psi i mačke se invadiraju kada pojedu buhu koja sadrži cisticerkoid. Cisticerkoid se u crijevima psa ili mačke u naredna 2-3 tjedna razvije u odraslu trakavicu i ciklus kreće iz početka. Odrasli stadiji trakavice u crijevima domaćina mogu živjeti do 3 godine. Osušene segmente koji izgledaju poput zrna riže obično nalazimo na dlaci u okolici anusa. Njihov pronalazak je i najčešći način dijagnostike.


Echinococcus granulosus

Mala pasja trakavica Echinococcus granulosus živi u crijevima pasa, ali za svoj razvoj treba posrednog domaćina. U prirodnim uvjetima razvoj ove trakavice povezan je hranidbenim lancem lovca i lovine odnosno biljojeda i mesojeda. Biljojedi i svejedi se invadiraju unosom hrane ili vode kontaminirane izmetom mesojeda (pasa). U posrednog domaćina iz jajašca se izlegu onkosfere koje putem krvotoka dospiju u jetru ili pluća, a moguće i srce i druge organe te tamo tvore cisticne tvorbe (hidatidni mjehur) u kojem se razvijaju ličinke novih trakavica. Mesojedi se invadiraju kada pojedu iznutrice životinja u kojima se nalazio hidatidni mjehur. Kada ciste pojede krajnji nosioc, iz infektivnih stadija se razvije odrasla trakavica. Odrasle trakavice se zakače za stjenku crijeva i mogu živjeti do 2 godine.

Echinococcus multilocularis

Kod pasa kućnih ljubimaca, Echinococcus multilocularis, se javlja puno rjeđe. Ovu trakavicu nalazimo uobičajeno kod divljih kanida, a u svom razvoju kao posrednog domaćina koristi male glodavce. Iako rijetka kod pasa, ova trakavica predstavlja problem javnog zdravstva jer može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme kod ljudi .

Dijagnoza / Prevencija

Dijagnoza se zasniva na pronalasku proglotida ili jajašaca u fecesu.
Najpoznatije terapijsko i preventivno sredstvo je prazikvantel koji je sastavni dio većine antiparazitskih sredstava namijenjenih tretiranju crijevnih parazita. Obzirom da lijek ubija samo odrasle stadije trakavice, a ne djeluje na jajašca, potrebno je nakon tretmana narednih 48 sati neškodljivo uklanjati (onemogućiti kontakt drugim životinjama) izmet tretirane životinje. U suzbijanju invazije s Dipylidium caninum kod pasa i mačaka osim antiparazitske terapije unutrašnjih parazita bitno je redovito provoditi i zaštitu od vanjskih parazita (u ovom slučaju buha).

Opasnost za zdravlje ljudi

Ljudi također mogu poslužiti kao posredni domaćin za obje vrste Echinococcus . Čovjek ima ulogu prijelaznog nositelja, a može se invadirati unosom hrane ili vode kontaminirane izmetom psa koji ima ehinokokozu ili direktnim kontaktom s psom koji na dlaci ima sasušene članke trakavice ili jajašca.

Ehinokokoza može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme kod čovjeka. Znakovi invazije mogu se pojaviti tek nakon više godina. Opasnost ne predstavlja sama trakavica, nego hidatidni mjehur koji se stvara u tijelu i vrši pritisak na okolne organe, a moguća je i alergijska reakcija na sadržaj hidatidnog mjehura. Ako dođe do rupture cisti može se razviti anafilakticki šok. Bolest se lijeći antiparazitskim ljekovima i kirurškim odstranjivanjem hidatidnog mjehura.
Danas puno češća, ali manje opasna, je pseća trakavica Dipylidium caninum. Čovjek (kao i pas) može biti domaćin trakavice Dipylidium caninum (za razliku od prijelaznog nositelja kod ehinokokoze), dok je prijelazni nositelj za Dipylidium caninum pseća buha. Invazija kod ljudi nastaje kada pojedu pseću buhu koja je nositelj ličinke trakavice. Simptomi su proljev, grčevi i nadraženost (svrbež) u području anusa.

Prevencija invazije trakavicom kod ljudi je dobra higijena (uvijek dobro oprati ruke i povrće prije jela) i provođenje redovite antiparazitske terapije kod kucnih ljubimaca (kako protiv crijevnih tako i protiv vanjskih parazita).

Zbog zdravstvenih problema koje parazitarne invazije mogu uzrokovati kod naših kućnih ljubimaca, kao i zbog zdravstenih problema koje određeni stadiji ovih parazita mogu uzrokovati kod ljudi, izuzetno je bitno da su vlasnici kućnih ljubimaca svjesni svoje odgovornosti. Redovitom provedbom antiparazitske terapije, slijedeći upute o primjeni te o potrebi neškodljivog uklanjanja izmeta nakon terapije, kao i odgovornim ponašanjem na javnim površinama, mogućnost ozbiljnijih zdravstvenih problema uzrokovanih ovim parazitima postati će minimalna.

Pravilnom i redovitom provedbom antiparazitske terapije i prikladnim higijenskim navikama svaki vlasnik će osigurati zdravlje svom ljubimcu te tako zaštititi i svoje zdravlje. 

Nema komentara:

Objavi komentar