PSI / Zarazne bolesti / Štenećak

Štenećak

Štenećak je virusna akutna zarazna bolest prvenstveno mladih pas (najčešće u dobi 3-6 mjeseci). Uzročnik je vrlo infektivan myxovirus. Posljednjih godina bolest se javlja dosta rijetko, gotovo da je više i nema u razvijenim urbanim sredinama, što je rezultat redovitog cijepljenja gradskih pasa posljednjih par desetljeća.

Izvor infekcije su bolesne životinje, njihove izlučevine i kontaminirani okoliš – osobito hrana.
Infekcija se prenosi direktnim kontaktom s bolesnom životinjom i neizravnim kontaktom preko ljudi te kontaminirane hrane i vode. Mjesto ulaska virusa u organizam najčešće je sluznica dišnog sustava.

Simptomi

Inkubacija (period između infekcije i pojave simptoma zarazne bolesti) traje 3-4 dana nakon čega se bolest ovisno o imunološkom statusu organizma, dobi psa i tropizmu (sklonost određenom tkivu) virusa pojedinog soja očituje u jednom od kliničkih oblika.

Oko 50% (prema nekoj literaturi i do 70%) infekcija proči će subklinički odnosno životinja neće pokazivati znakove bolesti. U akutnom obliku bolest će se očitovati jakim općim infekcioznim sindromom; životinja je nevesela, apatična, ne jede i ima povišenu temperaturu. Nastupi opća slabost organizma. 

Javlja se kataralni sindrom odnosno životinja ima vodenasti iscjedak iz nosa i očiju koji s vremenom postaje mukopurulentan (gušči i gnojan). Javlja se kašalj koji se pogoršava i postaje produktivan, razvija se bronhopneumonija i gastroenteritis.
Konjuktivitis; očne spojnice su zažarene, a iz oka se cijedi prvo serozan, a zatim seromukozan i na kraju gnojan iscjedak.
Gastroeneteritis; životinja ne jede, povraća, javlja se začep, a zatim proljev, u ustima se javlja ulcerozni stomatitis. Sekundarne bakterijske infekcije pogoršavaju proljev koji može trajati dosta dugo.
Rinitis-Laringotraheobronhitis-Pneumonia; disanje je učestalo i otežano, kašalj je prvo suh pa prelazi u vlažan i bolan.
Na koži (najčešće trbuhu) može se javiti pustulozni dermatitis, a na koži nosa i mekušima hiperkeratoza.
Nervni simptomi javljaju se u oko 50% pasa, a počinju grčevima, spontanim ekscitacijama, inkordinacijom, parezama i paralizom. Bitno je naglasiti da se neurološki simptomi mogu javiti i mjesecima nakon infekcije.

Dijagnoza

U ambulantnim uvjetima bolest se utvrđuje na osnovu kliničkih simptoma i epizootioloških podataka. Kod utvrđivanja bolesti potrebno je isključiti (diferencijalna dijagnoza) zarazni traheobronhitis pasa, proljeve uzrokovane drugim bakterijama i virusima i dr. bolesti koje se očituju neurološkim simptomima (npr. bjesnoća).

Liječenje

Radi se o virusnoj bolesti te se terapija provodi simptomatski uz primjenu antibiotika širokog spektra za suzbijanje sekundarnih bakterijskih infekcija.

Nužno je spriječiti dehidraciju organizma nadoknadom tekućine infuzijom. U slučaju povraćanja daju se antiemetici, a kod pojave živčanih simptoma veterinar može propisati upotrebu sedativa i antikolvuziva. U slučaju razvoja nervnog oblika bolesti prognoza je jako loša i uginuče je preko 90%.

Prevencija/Cijepljenje

U svrhu prevencije bolesti pse je nužno višekratno cijepiti tijekom prvih mjeseci života te revakcinirati godišnje tijekom ostatka života. Mladu štenad do završetka programa cijepljenja nužno je ne izlagati kontaktu s drugim psima. Programu cijepljenja štenadi biti će obrađen kao zasebna tema.