O psima i mačkama...

O psima i mačkama...

16. srpnja 2011.

MAČKE / Zarazne bolesti / Leukemija mačaka (FeLV)

Leukemija mačaka (FeLV)


Leukemija mačaka izuzetno je ozbiljna zarazna bolest mačaka uzrokovana virusom. Virus leukemije mačaka (FeLV) pripada skupini retrovirusa kao i virus mačje imunodeficijencije (FIV) i virusu HIV-a kod ljudi. Odmah na početku treba naglasiti da ne postoji opasnost prijenosa bolesti s mačke na čovjeka te tako vlasnici inficiranih mačaka nisu ugroženi zbog bolesti svog ljubimca. Ovo je bitno naglasiti jer se i ovdje radi o neizlječivoj bolesti ali mačka zaražena FeLV-om može uz pravilnu skrb živjeti kvalitetno i do par godina nakon infekcije. 

Prirodni rezervoar virusa leukemije mačaka i izvor infekcije za zdrave mačke su zaražene asimptomatske mačke s perzistentnom viremijom (virus u krvi). Ove životinje mogu živjeti mjesecima i godinama prije nego se pojave simptomi bolesti a cijelo to vrijeme izlučuju virus u velikim količinama. Virus se izlučuje putem sline i nosnog iscjedka ali i putem urina, izmeta i mlijeka inficiranih mačaka. Najveća količina virusa nalazi se u slini zaražene mačke pa je tako ugriz i najznačajniji način prijenosa infekcije s mačke na mačku.
Izvan organizma virus je dosta neotporan što znači da je za prijenos infekcije potreban blizak kontakt između zdrave i inficirane životinje. Iako znatno rjeđe virus se osim putem ugriza može prenijeti i korištenjem zajedničkih posuda za hranu i vodu, posuda s pijeskom i međusobnim lizanjem. Infekcija može biti prenesena i s majke na potomstvo za vrijeme graviditeta ili nakon poroda. Najizloženije infekciji su mačke koje se slobodno kreću izvan kuće gdje mogu biti ugrižene od strane zaraženih mačaka.

Jednom kad se mačka zarazi virusom leukemije mačaka razvoj infekcije može se podijeliti u nekoliko faza:

1/ Nakon infekcije virus se prvo umnaža u tonzilama i faringealnim limfnim čvorovima a ova faza traje 2 do 4 dana. Za vrijeme ove faze testovima nije moguće dokazati prisustvo virusa.

2/ Sljedeća faza traje od jednog dana do dva tjedna za koje vrijeme manji broj limfocita i monocita u cirkulaciji bude inficiran virusom. Brzi ELISA test u ovoj fazi daje pozitivan nalaz.

3/ Umnažanje virusa nastavlja se u slezeni i limfnim čvorovima a ova faza infekcije traje 3-12 dana.

4/ U ovoj fazi virus dolazi do koštane srži i tamo se umnaža u neutrofilima i trombocitima. Ova faza traje 7-21 dan. I dalje životinja daje pozitivan nalaz na brze testove (ELISA test).

5/ Neutrofili i trombociti koji su bili inficirani virusom za vrijeme prethodne faze sada dospijevaju u cirkulaciju i nastupa stadij takozvane sekundarne viremije. Ova faza javlja se približno 2-4 tjedna od početka infekcije. Kod životinja u ovoj fazi virus se može dokazati ELISA-testom i IFA testom koji je u prijašnjim fazama infekcije bio negativan. Životinje koje su dospjele u ovu fazu postaju trajni nosioci virusa i izlučuju virus u velikim količinama –najviše slinom.

Virus je prisutan u krvi (viremija) zaražene životinje tijekom dva stadija infekcije. Primarna viremija je početni stadij infekcije za vrijeme kojega pojedine mačke uspiju stvoriti dovoljno jak obrambeni odgovor i eliminirati virus iz krvi - razvija se imunitet te tako sprječava  razvoj infekcije do stadija sekundarne viremije. 

Ako imunološki sustav nije u stanju zaustaviti virus u ovoj fazi, dolazi do širenja virusa preko cirkulacije do koštane srži. Ako je infekcija došla do ove faze to stanje nazivamo sekundarna viremija i takve mačke biti će trajno viremična odnosno imati u krvi virus. Virus tada postaje prisutan i u slinskoj žlijezdi, suznoj žlijezdi i mokraćnom mjehuru pa mačke u ovoj fazi bolesti postaju kliconoše odnosno izvor infekcije za zdrave životinje. Oko 80% mačaka kod kojih je došlo do ovog stadija infekcije može se očekivati  razvoj neke od bolesti uzrokovanih FeLV-om i fatalan ishod u roku 3 godine.

Kod određenog broja mačaka infekcija može preći u fazu latentne infekcije pri čemu virus nije prisutan u organizmu ali su u koštanoj srži i limfnim čvorovima prisutne stanice koje su promijenjene virusom i imaju sposobnost da u određenim okolnostima (stres, druge infekcije, davanje velikih doza steroida) repliciraju virus i mačka postaje perzistentno viremična. Rezultati istraživanja govore da se oko 50% mačaka s latentnom infekcijom održi u tom statusu, oko 40% mačaka uspije potpuno eliminirati virus dok samo u 10% mačaka dolazi do gore opisane reaktivacije virusa. Ovo je posebno bitno znati zbog mogućeg ishoda cijepljenja protiv FeLV-a. Preporuka je da se mačke za koje nismo sigurni da nisu mogle biti u kontaktu s virusom prije cijepljenja podvrgnu testiranju na prisutnost virusa. Međutim kod mačaka s latentnom infekcijom rezultat takvog testiranja biti će negativan a samo cijepljenje neće eliminirati stanice koje su promijenjene virusom i mogu u budućnosti replicirati virus i dovesti do stadija perzistentne viremije. Iako je mačka bila propisno testirana valjanim testom i isto tako cijepljena valjanom vakcinom dolazi ipak do razvoja infekcije i popratne frustracije i veterinaru koji je svoj posao izvršio stručno a i vlasnika koji je usprkos provedbi svega preporučenog ima mačku s trajnom infekcijom i fatalnim ishodom.

Simptomi

Neovisno o smjeru kojim će se razvijati infekcija virusom leukemije mačaka kod većine mačaka u početku infekcije dolazi do prolaznog poremećaja zdravstvenog stanja koje se očituje manjim povećanjem temperature, leukopenijom (smanjen broj leukocita - bijele krvne stanice), anoreksijom, letargijom i povećanim submandibularnim limfnim čvorovima. Ovo pogoršanje obično traje 8-10 dana i uglavnom prolazi bez intervencije veterinara. Jako je bitno da veterinar ukoliko je životinja dovedena u ambulantu, ovakvoj životinji ne daje lijekove koji bi mogli kompromitirati obrambeni sustav organizma i ograničiti imunološki odgovor na infekciju o čemu će ovisiti daljnji tijek infekcije.

Nakon nekog vremena koje se može protezati od nekoliko tjedana do nekoliko godina, dolazi do progresivnog narušavanja zdravstvenog stanja mačke ili do pojave kroničnih zdravstvenih problema koji se izmjenjuju s fazama relativno dobrog zdravstvenog stanja.

Virus mačje leukemije izaziva više različitih kliničkih sindroma. 

FeLV je jedan od najčešćih uzroka malignih oboljenja kod mačaka a može dovesti i do jakog imunodepresivnog stanja kada je obrambena sposobnost imunološkog sustava mačke toliko narušena da se mačka ne može nositi s infekcijama koje kod zdravih mačaka ne predstavljaju nikakvu opasnost za zdravlje. Ovakve sekundarne infekcije uzrok su mnogih zdravstvenih problema koje nalazimo kod mačaka s FeLV-om.

Simptomi koje možemo povezati s mačjom leukemijom uključuju anemiju, loš apetit, progresivni gubitak tjelesne težine, letargiju, sklonost sekundarnim infekcijama a ako je zahvaćen probavni sustav javlja se povraćanje i/ili proljev. 

Anemija je uobičajeni nalaz kod bolesnih mačaka. Životinje koje su anemične obično su letargične i imaju slab apetit. 

Kod mačaka s FeLV infekcijom zbog imunosupresivnog djelovanja virusa često nalazimo kronične infekcije te rane koje teško zacjeljuju. 

Najčešće maligne novotvorevine uzrokovane virusom mačje leukemije su limfosarkomi i limfatična leukemija. Tumori se mogu javiti na timusu-prsna žlijezda (limfosarkom timusa), u probavnom traktu (alimentarni limfosarkom) ili na limfnim čvorovima (multicentični limfosarkom) bilo gdje na tijelu. Mačke s ovim promjenama pokazuju progresivno mršavljenje, imaju loš apetit i slabu kvalitetu krzna te još neke simptome ovisno o lokalizaciji tumora. 

Kod alimentarnog limfosarkoma tumore nalazimo po stjenci želuca, crijeva i po okolnim limfnih čvorovima. Ovisno o lokalizaciji novotvorevina u probavnom traktu životinja može povraćati ili imati proljev iako ponekad kod ovog oblika bolesti nalazimo samo anemiju bez simptoma vezanih uz probavni sustav. Ponekad je tumorske mase moguće napipati i palpacijom abdomena.

Za razliku od formiranih novotvorevina drugo maligno oboljenje koje je često vezano uz infekciju FeLV-om je limfatična leukemija. Kod ovim mačaka nalazimo jaku anemiju, trombocitopeniju, životinja slabi, nema apetita, ponekad se javi povišena temperatura a limfni čvorovi mogu biti povećani.

Dijagnoza

Dijagnoza bolesti postavlja se testovima kojima se dokazuju proteinskih dio virusa u krvi zaražene životinje. U većini ambulanti specijaliziranih za kućne ljubimce koriste se takozvani brzi ELISA testovi kojim se životinju istovremeno testira na FeLV i FIV. Negativan test znači da u trenutku pretrage kod životinje u krvi nema virusa (u količini koju test može otkriti). I ovdje je bitno naglasiti da brzi testovi iako dosta pouzdani ipak nisu uvijek i 100% točni. ELISA testom otkriva se virus u stadiju primarne i sekundarne viremije.

Da bi utvrdili stvarno stanje nekada je potrebno izvršiti višekratno testiranja a ponekad je potrebno obaviti i druge testove koje rade specijalizirani dijagnostički laboratoriji (IFA test) posebno kod životinja koje imaju pozitivan nalaz brzih testova a nemaju simptome koje bi mogli povezati s infekcijom FeLV-om. IFA testomotkriva se virus u stadiju sekundarne viremije odnosno nakon što je virus ušao u koštanu srž i putem neutrofil i trombocita ponovno stigao u cirkulaciju i bio raznesen po organizmu tako da pozitivan test znači da mačka ima trajnu viremiju i biti će izvor zaraze za druge mačke.

Prevencija

Iako na tržištu postoji cjepivo protiv leukemije mačaka vlasnici moraju biti svjesni da cjepivo ne pruža 100%-tnu zaštitu. Cijepiti se mogu samo zdrave mačke dok one koje su inficirane virusom nema koristi cijepiti. Bitno je naglasiti da cijepljenjem mačaka takve mačke ne daju lažnu pozitivnu reakciju kod dijagnostičkih testova na FeLV. 

Preporuka je struke da se prije cijepljenja sve mačke prvo testira na FeLV ali zbog troška testiranja preporučuje se da se test svakako napravi kod svih onih mačaka za koje nismo sigurni jesu li mogle biti inficirane, odnosno jesu li bile u kontaktu s mačkama za koje nam nije poznat FeLV status. Za testiranje se koristi ELISA test jer se njime može detektirati virus i u najranijoj fazi infekcije.

Jedini način da mačku potpuno zaštitimo od virusa FeLV-a je taj da spriječimo kontakt s zaraženim mačkama.

Preporuka je da se mačke drži u kući ili puštaju samo u prostor u koji je onemogućen ulazak drugih mačaka za koje nam nije poznato zdravstveno stanje odnosno nisu testirane na prisustvo virusa. U uzgoj je dozvoljeno unositi samo mačke za koje smo sigurni da su slobodne od virusa (testiranje na FeLV). 

Ukoliko imamo u kući mačku koja je dala pozitivan rezultat testa na FeLV, takvu životinju potrebno je izdvojiti od zdravih mačaka i onemogućiti joj kontakt s drugim mačkama.

Ukoliko u kućanstvu živi više mačaka, potrebno je sve mačke testirati na FeLV kako bi na vrijeme otkrili zaražene mačke i potencijalni izvor zaraze za zdrave životinje. Također prije unosa novih mačaka u uzgoj potrebno je provesti testiranje na FeLV kako bi zaštitili uzgoj od unosa ove zarazne bolesti. 

Ukoliko mačke izlaze iz kuće i postoji mogućnost kontakta s mačkama koje bi mogle biti zaražene, preporučuje se testiranje provoditi jednom godišnje.

Također kod pojave simptoma koji bi mogli upućivati na infekciju virusom leukemije mačaka, takvu životinju potrebno je testirati na FeLV.

Liječenje

Leukemija mačaka neizlječiva je bolest koja će s vremenom neizbježno dovesti do uginuća, međutim zaražene mačke uz pravilnu njegu mogu poživjeti kvalitetno i do nekoliko godina. 

Veterinar ne može dati točnu procjenu koliko će mačka dugo poživjeti nakon što se dokaže infekcija FeLV-om ali u suradnji s veterinarom i uz dobru njegu može se to vrijeme učiniti maksimalno dugim i za mačku kvalitetnim životom. Većina mačaka uz pravilnu njegu poživi i do 2-3 godine nakon infekcije.
Eutanazija mačke čim se dokaže infekcija FeLV-om nikako nije humano riješenje osim ako je mačka već tada u tako uznapredovalom stadiju bolesti kada životinja pati a ishod liječenja je svakako s obzirom na dijagnozu izvjestan. 

U svakom slučaju zaraženu mačku potrebno je izolirati od drugih životinja kako bi spriječili širenje infekcije na zdrave životinje. Također izolacijom mačke u kući/stanu smanjili smo mogućnost nekih drugih zaraznih ili parazitarnih bolesti koje bi dodatno opteretile ionako imunološki kompromitiran organizam.

Pravilna prehrana, nutritivno izbalansirana uz izbjegavanje stresa pozitivno će utjecat na sposobnost mačke da se nosi s infekcijom. Treba izbjegavati bilo koji oblik sirove hrane jer je mačka imunološki suprimirana pa je mogućnost alimentarnih (preko hrane) infekcija veća nego kod zdravih životinja.

Kod mačaka koje su zaražene FeLV-om potrebno je dodatno obratiti pažnju na svaku promjenu zdravstvenog stanja a preporučuje se i evidencija tjelesne težine jer je progresivno mršavljenje često prvi a nekada i jedini vidljivi simptom pogoršanja zdravstvenog stanja. 

Osim pravovremene reakcije na svaku promjenu u zdravstvenom stanju preporučljivo je i redovito odvesti mačku na sistematski pregled kod veterinara (min.2xgodišnje). Kompletna krvna slika, biokemijski profil, analiza urina neke su od pretraga koje će veterinar poduzeti kako bi procijenio zdravstveno stanje, naravno sve kao nadopuna standardnom kliničkom pregledu.

Nema komentara:

Objavi komentar