MAČKE / Zarazne bolesti / Mačja imunodeficijencija (FIV)

Infekcija mačjim virusom imunodeficijencije (FIV)

Ovdje se radi o virusnoj infekciji mačka koja može godinama biti prisutna a da mačka ne pokazuje simptome bolesti. Kada se bolest počne i klinički manifestirati javlja se neki od sindroma koji su posljedica imunodeficijencije tj. oslabljenog imunološkog (obrambenog) sustava životinje. Bolest se javlja kod mačaka i divljih felida širom svijeta, a premda je bolest poznata i od ranije sam virus prvi put je izoliran 1987. godine.

Virus mačje imunodeficijencije (FIV) pripada skupini virusa koju nazivamo retrovirusi. Ovoj skupini virusa pripada i virus mačje leukemije (FeLV) kao i virus HIV-a koji kod ljudi uzrokuje AIDS. Zato FIV često nazivaju i „mačja sida“. Retrovirusi su specifični za određenu vrstu što znači da će FIV  izazvati  infekciju samo kod mačaka dok recimo virus HIV-a izaziva infekciju samo kod ljudi. Ne postoje dokazi da bi  FIV  mogao uzrokovati infekciju kod drugih sisavaca i ljudi.

Virus napada imunološki sustav mačaka što rezultira slabijom otpornošću organizma mačke i čini ih osjetljivijima na razne infekcije.

Virus se izlučuje slinom a glavni put prijenosa virusa je preko ugriznih rana zbog čega su infekciji izloženije mačke koje se kreću izvan kuće, posebno mužjaci koji se međusobno bore oko teritorija. Za razliku od leukemije mačaka (FeLV-a), kontakt između mačaka koje dijele kućanstvo i pri tome se hrane iz istih posuda ne smatra se značajnim rizikom za prijenos bolesti. Isto tako za razliku od retrovitusa HIV-a koji kod ljudi također uništava imunološki sustav FIV se kod mačaka ne prenosi spolnim putem. Iako rijetko bolest se može prenijeti i s mačke na potomstvo. Do infekcije može doći za vrijeme graviditeta ili nakon poroda.

Simptomi

Zaražene mačke mogu živjeti mjesecima i godinama  bez da pokazuje znakove bolesti koji se u kasnijoj fazi razviju kao posljedica uništenja imunološkog sustava.

Početna akutna faza FIV infekcije očitovat će se povišenom temperaturom, otečenim limfnim čvorovima, te kožnim ili probavnim infekcijama. Ova faza bolesti obično se javlja 4-6 tjedana nakon izlaganja virusu.

Sljedeća faza bolesti je latentna ili subklinička faza u kojoj ne primjećujemo simptome bolesti i kao takva može trajati godinama. Tijekom ove faze bolesti postepeno dolazi do urušavanja imunološkog sustava te kada oštećenja postanu opsežna dolazi do razvoja trećeg stadija bolesti.

Treći stadij bolesti javlja se najčešće kod mačaka starosti 5 – 12 godina. Tijekom ove terminalne faze bolesti imunološki sustav mačke je toliko oštećen da ne pruža dovoljnu zaštitu organizmu od raznih infekcija uzrokovanih virusima, bakterijama ili gljivicama. Ove infekcije postanu kronične a nazivamo ih i oportunističkim infekcijama jer kod mačaka s zdravim imunološkim sustavom ne bi izazvale značajne zdravstvene probleme.

Mačke inficirane FIV-om mogu pokazivati dosta nespecifične simptome poput letargije, gubitka apetita, progresivnog gubitka težine, povišene temperature i povećanih limfnih čvorova. Ovakvi simptomi javljaju se često i kod mačaka inficiranima virusom FeLV-a.

Kronične infekcije usne šupljine  javljaju se kod više od 50% mačaka inficiranih virusom FIV-a. Mačke mogu pokazivati znakove bolnosti pri hranjenju te imati neugodan zadah iz usta kao posljedica upalnih promjena (stomatitis, gingivitis). Na jeziku i gingivama mogu se naći upalne promjene i ulceracije. Ovakve kronične infekcije dosta je zahtjevno liječiti. Javljaju se nešto češće kod mačaka inficiranih FIV-om nego kod mačaka inficiranih virusom FeLV-a.

Oko 30% mačaka inficiranih FIV- om razviju kronične infekcije gornjih dišnih prohoda  što se očituje iscjedkom iz nosa i kihanjem. Ove infekcije mogu biti vezane i s infekcijom mačjim herpes virusom (rinotraheitis) ili calicivirusom.Osim iscjedka iz nosa javljaju se i promjene na očima koje se očituju iscjedkom, crvenim spojnicama pa sve do zamučenja rožnice. Mačke koje razviju pneumoniju pokazuju znakove otežanog disanja i kašlja.

Kronični proljev koji je često vezan uz bakterijske infekcije ili parazitarne invazije nalazimo kod 10-20% mačaka inficiranih FIV-om.

Kronične infekcije kože i ušiju koje se teško liječe i često vraćaju mogu biti prvi znak FIV infekcije. Zbog narušenog imunološkog sustava razvijaju se kronične promjene koje se mogu očitovati od  gubitka dlake i češanja pa sve do razvoja pustula i abscesa.

Limfoadenopatija: povećani limfni čvorovi u abdomeni ili drugim dijelovima tijela dosta su čest nalaz.

Kronične infekcije mokraćnog sustava također nalazimo kod bolesnih mačaka. Zatajenje bubrega  se često razvije kod mačaka inficiranih FIV-om.

Anemia se utvrdi kod  1/3 mačaka inficiranih FIV-om ali nema neki dijagnostički značaj.

Mačke inficirane virusom  FIV-a sklonije su malignim oboljenjima nego zdravih mačaka te tako imaju 5 puta veću šansu da obole od  limfoma i  leukemije.

Jednom kada mačka uđe u terminalnu fazu bolesti očekivano vrijeme preživljavanja je oko jedne godine. Međutim treba imati na umu da mačka može godinama nakon infekcije živjeti bez ikakvih simptoma, što znači da utvrđivanje infekcije nije smrtna presuda a rano otkrivanje uz prikladan tretman može značajno produžiti život mačkama inficiranim FIV-om.

Dijagnoza

Većina krvnih pretraga kod mačaka s FIV-om ne daje specifične rezultate. Može se pronaći anemija ili smanjen broj leukocita ali je nemoguće bolest dokazati ovim putem.

Infekcija FIV-om dijagnosticira se dokazivanjem prisustva antitijela protiv FIV-a. Potrebno je minimalno 8 do 12 tjedana nakon infekcije da bi se stvorila dovoljna količina antitijela koju možemo detektirati testovima. Zbog toga mačke za koje postoji mogućnost da su bile izložene infekciji potrebno je testirati najranije za 8-12 tjedana nakon izlaganja virusu dok je mačke nepoznatog statusa potrebno testirati dvokratno gdje se drugi test provodi 8-12 tj. nakon prvoga.

Mladi mačići mogu imati lažno pozitivan rezultat 12 do 16 tjedana nakon poroda zbog pasivnog prijenosa FIV antitijela s majke na potomstvo putem kolostruma. Samo mali broj mačića koji daju pozitivan rezultat testova na FIV su stvarno inficirani. Isto tako inficirani mačići mogu dati lažno negativan rezultat ako nije prošlo dovoljno vremena od infekcije da bi se razvila dovoljna količina antitijela potrebna za testiranje. Zbog toga je mačiće koji su testirani u dobi prije 6. mjeseca potrebno ponovno testirati kada navrše 6 mjeseci.

Liječenje

Nažalost za ovu bolest kao i za mnoge druge virusne bolesti nema lijeka kojim bi se mačku moglo izliječiti. Međutim iako kada jednom mačka uđe u terminalni stadij bolesti, bolest neizbježno završava smrtno, mnoge inficirane mačke mogu godinama živjeti kvalitetan život bez ikakvih kliničkih simptoma.

Ako imate za kućnog ljubimca mačku koja je inficirana virusom FIV-a jako je bitno konzultirati se s svojim veterinarom oko pravilne prehrane i njege te pravovremeno reagirati na bilo kakve promjene koje upućuju na narušeno zdravstvenog stanja.

Pravovremeno otkrivanje inficiranih mačaka od presudnog je značaja za pravilan tretman inficirane životinje i za što duže preživljavanje. Ako veterinar posumnja na infekciju FIV-om potrebno je uzeti uzorak krvi a brzi testovi (kombinirani test na FIV i FeLV infekciju) koji daju rezultat u roku desetak minuta dostupni su u večini ambulanti za kućne ljubimce.

Kod mačaka koje su pozitivne na FIV virus a ne pokazuju nikakve znakove bolesti potrebno je voditi prvenstveno brigu o dobroj prehrani (dodatak vitamina, antioksidansa i omega masnih kiselina). Kod mačaka s znakovima neke od bolesti koje su nastale kao posljedica FIV infekcije potrebno je provoditi brzu i agresivnu terapiju jer zbog oslabljenog imunološkog sustava a što je posljedica infekcije FIV-om ovakve mačke teže je liječiti od mačaka koje nisu inficirane FIV-om. Redovito provođenje zaštite od parazita kako unutrašnjih tako i vanjskih također umanjuje mogućnost razvoja nekih bolesti.

Prevencija

Trenutno nije dostupno cjepivo kojim bi se mačke zaštitilo od virusa FIV-a te je stoga testiranje i otkrivanje inficiranih mačaka glavni vid prevencije širenja bolesti.

Največi rizik za prijenos bolesti je ugriz zbog čega je najbolji vid prevencije držati mačke u zatvorenom prostoru u društvu s drugim neinficiranim mačkama. Mačke kod kojih je dokazana infekcija FIV-om također se preporučuje držati u zatvorenom prostoru izolirane od drugih mačaka kako bi se spriječilo širenje bolesti

Preporuka je i da se kod uvođenja novih mačaka u novi dom/uzgoj  uvijek prvo provjeri njihov status testiranjem na FIV.

Bez obzira što je mačka prilikom testiranja imala negativan nalaz odnosno nije dokazana infekcija FIV-om preporučuje se mačke testirati kod svake pojave simptoma koji bi mogli upućivati na infekciju kao recimo kronične infekcije kože, ušiju, kronični proljevi, upale usne šupljine, gingivitisi, ulceracije po jeziku itd.

Također svaki put kada je mačka bila u kontaktu s drugim mačkama za koje postoji opravdana sumnja da su mogle biti izvor infekcije preporuka je mačku testirati na FIV.

Kod svakog testiranja nužno je uvažiti činjenice vezane uz vremenski rok (o kojem je bilo riječi u dijelu o dijagnostici) potreban za razvoj dovoljne količine antitijela kako bi test bio pouzdaniji uz napomenu da nijedan test nije 100% siguran.