Alergija na hranu

Alergije na hranu kao treći najčešći uzrok preosjetljivosti u pasa i mačaka dosta se ćesto susreću u veterinarskoj praksi. Točan mehanizam imunološkog odgovora na hranu nije do danas razjašnjen a ponekad se dešava da ono što kliničari dijagnosticiraju kao alergija na hranu u osnovi i nema imunološki mehanizam. Tako se na internetu i kod veterinara možete sresti s pojmovima alergija na hranu i intolerancija na hranu dok u stranoj literaturi sve više prevladava pojam „nepovoljne reakcije na hranu“ jer  ovaj pojam uključuje i imunološke reakcije i one koje nemaju imunološku osnovu. Bez obzira radi li se o preosjetljivosti na hranu ili intoleranciji na hranu ili nekom drugom poremećaju koji bi mogli svrstati u nepovoljne reakcije na hranu, u osnovi dijagnostika i terapija se svode na iste principe. Zbog toga što se pojam alergija na hranu još uvijek koristi u praksi tako će i u ovom tekstu biti korišten pojam alergija na hranu iako bi točnije bilo reći da se radi o nepovoljnim reakcijama na hranu.

Prije razmatranja problematike bitno je na početku naglasiti da se kod alergija na hranu radi o reakciji životinje na određeni sastojak iz hrane a ne na hranu određenog proizvođača odnosno brand.  U praksi se nerijetko događa da vlasnici koji imaju ljubimce s ovim problemom često mijenjaju vrstu hranu između raznih proizvođača a psi pri tome i dalje imaju problem. Ovo se događa stoga što iako kvaliteta odnosno nutritivna vrijednost sastojaka iz hrane varira među raznim proizvođačima (ovisno naravno i o cijeni proizvoda) često različiti brandovi hrane sadrže isti izvor proteina, a proteini se smatraju najčešćim uzrokom alergija na hranu.

Proteini su daleko najčešće dijagnosticiran uzrok alergija na hranu, a kao mogući alergeni navode se i ugljikohidrati,  prehrambeni aditivi, konzervansi...

O pitanju pasminske sklonosti literatura iznosi različite stavove, a neke studije navode određene pasmine;  Boxer,  Američki koker španijel, Shar-Pei,  Labrador,  Zapadnoškotski bijeli terijer - Westie i terijere općenito sklonijima razvoju alergija na hranu.  Alergija na hranu može se razviti u različitim razdobljima života, a kod većine slučajeva problem se pojavi u dobi do godinu dana.

Kod mačaka nema dokazane dobne ili spolne sklonost  alergijama na hranu. Problem je dijagnosticiran nešto češće kod Sijamske mačke u odnosu na druge pasmine.

Simptomi

Kod alergija na hranu kao najčešći problem zbog kojeg vlasnici kućnih ljubimaca dovode svoje ljubimce u veterinarsku ambulantu, navodi se nesezonski pruritus/češanje. Ovo obilježje nesezonalnosti koristi se diferencijalno dijagnostički kao jedan od faktora za razlikovanje alergije na hranu i atopijskog dermatitisa koji se obično javlja sezonski. Obzirom da kada se prvi put pojavi pruritus ja osobno nebi sa svojim ljubimcem čekao iduću godinu kako bi utvrdio javlja li se svrbež sezonski ili tijekom cijele godina, ovo obilježje sezonalnosti mi se ne čini jako bitnim za daljnji tijek kliničke obrade. Pretpostavlja se kako se alergije na hranu s istovremenim atopijskim dermatitisom pojavljuju u između 13% do ćak 80% slučajeva kod pasa u SAD.  Literaturi također sve češće navodi mogućnost da se alergije na hranu promatra kao samo jedan od uzroka atopijskog dermatitisa. Obe bolesti klinički će se očitovati jednako.

Pruritus može biti lokaliziran na uho, lice, noge, ispod pazuha, između stražnjih nogu (ingvinalno područje) iako se često vlasnici tuže na generalizirani pruritus. Kronične upale uha koje se često vraćaju također mogu biti jedan ili ponekad i jednini simptom alergije na hranu.

U anglosaksonskoj literaturi neki autori simptome alergije na hranu nazivaju „Big Five“ (Velikih Pet); glavu trese, lice trlja, stopala liže, trbuh grebe i guzicu vuče po podu.

Vlasnici ljubimaca mogu istovremeno primijetiti promjene u konzistenciji stolice ili povećanu učestalost obavljanja nužde.

Ovisno o trajanju problema i sekundarnim kožnim lezijama klinički se kod psa može pronaći; papulozne/bubuljičaste erupcije, post-upalne hiperpigmentacije, hiperkeratozu, alopecije (gubitak dlake),  sekundarni Malassezia dermatitis, bakterijski ili gljivični otitis externa, piotraumatski dermatitis ("hot spot"), sekundarna seboreja...

Diferencijalna dijagnoza uz navedeni atopijski dermatitis uključuje alergije na ugriz buhe, ektoparazite (šuga) i primarnu seboreju.

 

Kod mačaka klinički simptomi obično uključuju nesezonalni svrbeža i  milijarni dermatitis, samo-izazvane simetrične alopecije (gubitak dlake), i eozinofilni granuloma kompleks. Pruritus je obično usredotočen na područje oko očiju te uške i vrat. Kao komplikacija pruritusa javlja se samo-ozljeđivanje i sekundarne infekcije.

Diferencijalno dijagnostički kod alergija na hranu u mačka treba isključiti dermatitis uzrokovan ugrizom buha, atopijski dermatitis, dermatofitozu i Malassezia dermatitis.

Dijagnoza

Nakon što  veterinar isključi druge moguće uzroke kao što su ektoparaziti i dermatofitoze, kao test izbora za dijagnosticiranje alergije na hranu u veterinarskoj medicini provodi se eliminacijska dijeta za dokazivanje alergije na hranu.  Ovdje treba naglasiti kako alergološka testiranja bilo kožna ili preko seruma, literatura navodi kao nedovoljno pouzdana za dijagnosticiranje alergija kod pasa i mačaka.

Eliminacijska dijeta u osnovi je hranjenje psa ili mačke hranom baziranom na izvoru proteina koji životinja još nije jela i jednom izvoru ugljikohidrata u periodu od najmanje 8-10 tjedana. Neki autori preporučuju prošireno trajanje testa od 10-12 tjedana  kako bi se omogućilo razdoblje prijelaza sa dosadašnje prehrane na test prehranu.

Ako dijetu provodimo s hranom pripremljenom doma, takva prehrana mora se sastojati od jednog izvora proteina i jednog izvora ugljikohidrata. Određeni autori navode hranu kuhanu doma zlatnim standradom jer kod hrane pripremljene kod kuće postoji manja mogućnost za kontakt životinje s potencijalnim antigenom povezanim s postupcima industrijske pripreme; uporabe aditiva, konzervansa  ili kontaminacije s drugim proteinima.  Izbor sastojaka prehrane za testno razdoblje ovisi o podacima o dosadašnjoj prehrani i mora sadržavati hranu koju životinja do sada nije jela. Ovaj dio veterinar može odrediti uspješno samo ako vlasnik životinje raspolaže sa dovoljno podataka o dosadašnjoj prehrani što uvijek i nije tako jednostavno ovisno o tome tko sve i kako je hranio životinju do tada...

Nedostatci pripremanja hrane doma su razni i nisu zanemarivi; kuhanje zahtjeva dosta vremena a dostupnost i cijena izvora proteina koje životinja do sada nije jela poput npr. kunića ili lososa može biti ozbiljan problem. Nakon tog postavlja se i pitanje izbalansiranosti prehrane u testnom razdoblju. Odrasli zdravi organizam može bez problema podnijeti testno razdoblje i bez nutritivno uravnotežene prehrane ali za mladi organizam u razvoju (alergija na hranu češće se javlja do dobi od godinu dana) neizbalansirana prehrana kroz više tjedana može biti neprikladna.

Bolja ili lošija opcija (stvar je osobne procjene) ali u svakom slučaju praktičnija opcija od hrane pripremljene doma je eliminacijska dijeta s gotovom komercijalnom hranom odnosno veterinarskim komercijalnim dijetama. Na tržištu postoji nekoliko veterinarskih dijeta za provođenje eliminacijske dijete za dokazivanje alergije na hranu koje su bazirane na hidroliziranim proteinima – molekula proteina je razbijena na manje fragmente kako bi se smanjila mogućnost pokretanja alergijske reakcije. Ovaj oblik dijete se zasniva na istraživanjima iz humane medicine koja upućuju na to da molekule manje od 8,000-12,000 daltona ne mogu izazvati alergijsku reakciju. Određeni autori osporavaju ovaj koncept tvrdnjom da još ne postoji dovoljno istraživanja na životinjama koja bi potkrijepila ovu pretpostavku preuzetu iz istraživanja na ljudima. Činjenica je da je takvih istraživanja svakim danom sve više i da je praksa upotrebe hidroliziranih dijeta već dosta zaživjela u veterinarskoj medicini.

Nakon određivanja tipa eliminacijske dijete najteži dio provođenja ovog dijagnostičkog postupka zasigurno je osigurati dosljednost u provođenju dijete od strane vlasnika.

Dosta vlasnika kućnih ljubimaca koji se susretnu s alergijama na hranu prvo su pokušali sami riješiti problem promjenama hrane i isprobali su hranu od čitavog niza proizvođača tako da ih je često jako teško uvjeriti da uopće započnu eliminacijsku dijetu. Kao što je na početku navedeno, životinja može biti alergična na određeni sastojak hrane a ne na hranu nekog proizvođača pa s obzirom da dosta hrana na tržištu ima u sebi iste izvore proteina nije bilo niti za očekivati da se stanje životinji ozbiljnije popravi samo promjenom proizvođača. 

Iako se gotove hrane kojih danas u različitim kategorijama na tržištu ima desetine razlikuju možda po izgledu, mirisu ili okusu ipak pažljivim pregledavanjem deklaracije možemo ustanoviti da dijele vrlo sličnu listu izvora proteina i ugljikohidrata. Pa tako hrana koja se zove piletina&riža ili janjetina&riža vrlo često sadrže u sebi uz janjetinu ili piletinu još i recimo riblje brašno ili jaja kao izvor proteina. Zbog toga je bitno shvatiti zašto samoinicijativno isprobavanje hrane različitih proizvođača nije dovelo do poboljšanja i zašto je eliminacijska dijeta koju preporučuje veterinar sasvim druga stvar, odnosno u osnovi dijagnostički postupak a ne još jedna promjena hrane.

Drugi bitan faktor i vjerojatno najbitniji za uspjeh dokazivanja ili isključivanja alergije na hranu je dosljedno provođenje hranjenja isključivo propisanom dijetom. Ovo je bitno shvatiti jako ozbiljno i u narednih 8-10 tjedana izbaciti iz prehrane sve druge oblike hrane, poslastica, igračke s okusom, čak i lijekove s aromom (npr. s okusom govedine) jer i oni mogu izazvati reakciju ako je životinja alergična na taj protein. Znači samo eliminacijska dijeta i voda kroz cijelo vrijeme provođenja dijete i o tome obavijestiti sve ukućane i upozoriti čak i goste i susjede u parku kako je ljubimac na eliminacijskoj dijeti i zamolit ih da ne bi slučajno dali neku poslasticu ili hranu sa stola. Više puta sam čuo kada vlasnik kaže kako je dosljedno provodio dijetu i kako je samo jednom dao recimo komadić pizz-e i vjerujte da se to događalo i nakon što je vlasnik bio višekratno upozoren da pas za vrijeme eliminacijske dijete ne smije dobiti NIŠTA osim dijetne hrane i vode.

Problem koji se može javiti je da životinja odbija dijetalnu hranu što kod psa i nije toliki problem ako nekoliko dana i odbija hranu ali višednevna glad može ozbiljno narušiti zdravlje mačke, zato je bitno ostati u kontaktu s Vašim veterinarom cijelo vrijeme provođenja dijete i konzultirati se o svakom detalju i promjenama koje uočite.

Cijena provođenja eliminacjske dijete može biti ograničavajući faktor za određene vlasnike kućnih ljubimaca jer su  ovakve hrane skuplje i od najkvalitetnijih superpremium hrana ali nažalost ne mogu Vas utješiti s informacijom kako postoji neko jeftinije riješenje. Možda ako prihvatite da je to nužda i da nema druge mogućnosti lakše podnesete i trošak koji ovaj dijagnostički postupak zahtjeva. U svakom slučaju bez dosljednog provođenja eliminacijske dijete u dogovorenom razdoblju, nema načina da se dokaže ili isključi mogućnost da je životinja alergična na hranu.

Nakon što je proteklo vrijeme eliminacijske dijete rezultat se procjenjuje na osnovu poboljšanja odnosno povlačenja simptoma - 50-70% poboljšanje smatra se dobrim rezultatom, ali to još uvijek nije dovoljno da bi tvrdili kako smo dokazali ili isključili alergiju na hranu. Nakon eliminacijske dijete, ukoliko je došlo do povlačenja simptoma, životinju je potrebno ponovnom vratiti na stari tip prehrane i tek ako se simptomi ponovno vrate nakon uvođenja prijašnje prehrane možemo reći da je potvrđena alergija na hranu. Ukoliko se simptomi ne vrate nakon povratka na stari režim prehrane, alergija na hranu nije dokazana.

Naravno kod životinja kod kojih se simptomi vrate nakon uvođenja starog režima prehrane odnosno ako je alergija na hranu potvrđena, odmah se prekida s starom prehranom i započinje liječenje ili bolje reći kontrola alergije na hranu.

Liječenje

Nakon što je alergija na hranu potvrđena prognoza je dobra uz preduvjet da se kontinuirano pazi na prehranu i izbjegava hrana koja sadrži sastojke na koje je životinja alergična. To je moguće provoditi nastavkom hranjenja s gotovim veterinarskim dijetama ili s standardnim komercijalnim hranama po sistemu pokušaj/pogreška dok se ne pronađe hrana koja neće izazvati neželjenu reakciju organizma. Za one koji preferiraju sami pripremati obrok kod kuće preporučuje se izabrati osnovne namirnice na osnovu podataka o dosadašnjoj prehrani i najčešćim alergenima kod životinja te postepeno uvođenje novih izvora proteina ili ugljikohidrata svaka 2 tjedna. Opet treba naglasiti da kod ovog tipa prehrane treba obratiti pažnju na nutritivnu vrijednost sastojaka i izbalansiranost ovakve prehrane.