Atopijski dermatitis
Atopijski dermatitis je
kronična bolest kože koja se javlja kao posljedica preosjetljivosti
imunološkog sustava životinje na tvari iz njenog
okoliša.
Atopija/atopijski dermatitis
najčešće se javlja sezonsko; u toplom dijelu godine najčešći alergen je pelud
trava i drugih biljaka, a u hladnoj sezoni kućna prašina, odnosno grinja
Dermatophagoides farinae iz kućne prašine. Kod životinja bolest je najviše istražena
i opisana kod pasa. Smatra se da je bolest nasljedna i da su određene pasmine
predisponirane za ovu bolest, npr. Labradori, Golden Retriveri, Zapadno škotski
bijeli terijer - Westi. Javlja se obično u dobi između 6 mjeseci i 3. godine
života.
Simptomi
Najizraženiji simptom koji
vlasnika uoči kod atopične životinje je izuzetno jak svrbež (pruritus).
Klinička slika atopije u pasa
može se očitovati lizanjem šapa, čestim upalama uha (otitis externa), svrbežom
lica ili generaliziranim svrbežom po cijelom tijelu. Prvi simptomi bolesti mogu se pojaviti na
sluznici nosa i očiju (serozni rinitis i konjuktivitis) a zatim nastaje upala
kože u području ispod pazuha, između stražnjih nogu po koži abdomena i
skrotuma. Životinja se češe pri čemu izaziva oštećenja kože na koja se
mogu nadovezati sekundarne bakterijske ili gljivične infekcije.
Kod mačaka se bolest nešto
rjeđe dijagnosticira iako se smatra drugom najučestalijom kožnom bolesti na
alergijskoj osnovi. Atopija je kod mačaka dijagnosticirana kod 8-10% dermatoloških pacijenata. Vlasnici
mačaka puno se rjeđe tuže na pruritus nego vlasnici pasa zbog toga što se kod
mačaka pruritus ne mora očitovati klasičnim češanjem već ponekad vlasnik može
dovesti mačku na pregled zbog recimo gubitka dlake koja je posljedica
pretjeranog lizanja ili griženja, a što je opet posljedica pruritusa
uzrokovanog atopijskim dermatitisom.
Često je klinički nemoguće
razlikovati atopijski dermatitis od alergija na hranu jer se obadvije bolesti
očituju istim kliničkim simptomima. Isto tako postoje znanstveni podaci i u
humanoj i veterinarskoj medicini koji govore o slučajevima kada je ustanovljena istovremena senzibilizacija organizma i na alergen iz okoliša (recimo pelud) i na
alergen iz hrane. Iz tih razloga sve se više prihvaća novi koncept pri kojem bi
se alergije na hranu smatralo jednim od uzroka atopijskog dermatitisa. Ovaj
pristupa za sada je zaživio više u humanoj medicini ali se sve više spominje i
u veterinarskoj literaturi. Obzirom da veterinarska literatura i dalje obrađuje
alergije na hranu odvojeno i da se tako tretiraju i od strane kliničara u
ambulantama i ovdje će alergije na hranu biti obrađene kao zasebna cjelina.
Jedan od najčešćih kliničkih
znakova atopijskog dermatitisa kod pasa je obostrana upala vanjskog zvukovoda
(otitis externa), a vrlo često upala vanjskog zvukovoda (otitis externa) može
biti i jedini simptom atopijskog dermatitisa. Zbog toga je u svakom slučaju
kada pas ima ćeste upale uha potrebno obratiti pažnju i na druge moguće
simptome koji bi upućivali na atopijski dermatitis.
Česti bakterijski folikulitisi,
lokalizirana duboka pioderma, i Malassezia dermatitis su neki od problema koji bi veterinara trebali navesti da
posumnja na atopijski dermatitis.
Dijagnoza
Iako se i kod nas sve češće nudi
mogućnost alergoloških testova kao metode za dokazivanje alergija, ovdje moram
navesti da literatura iz veterinarske dermatologije navodi iste kao izrazito
nepouzdane i ne preporučuje ih kao sredstvo dijagnostike kod atopijskog dermatitisa. Istraživanja su
pokazala da su brojni neatopični psi imali pozitivan alergološki nalaz, a oko
20 % atopičnih pasa imalo je negativan nalaz testa. To je razlog zašto se
alergološki testovi sada provode samo
nakon što je dijagnoza atopijskog dermatitisa postavljena i koristi se
prije svega za odabir alergena za imunoterapiju.
Dijagnoza atopijskog
dermatitisa kod pasa temelji se na kliničkih simptoma i anamnestičkim podacima.
Ovaj koncept, pruzet je iz humane dermatologije i prilagođen za dijagnostiku
atopije kod pasa. Definiran je određen broj kliničkih kriterija, a njihov
pronalazak smatra se dovoljno specifičnim nalazom za postavljanje dijagnoze
atopijskog dermatitisa.
Naravno da i ovaj pristup može
dovesti do pogrešne dijagnoze, posebno ako veterinar prije postavljanja
dijagnoze atopijskog dermatitisa nije isključio moguće ektoparazite (demodikoza
i šuga), ali je ipak točniji način dijagnostike nego što je to provođenje
alergoloških testova. Ako postoji sumnja na šugu, a
pretragom strugotina kože nije moguće pronaći uzročnika potrebno je provesti
dijagnostičku terapiju. Također se može desiti da veterinar propusti
dijagnosticirati atopijski dermatitis pa terapiju usmjeri na sekundarne
komplikacije kao što su infekcije bakterijama ili Malassezia gljivicama. To je
razlog zašto kliničke pregledi moraju uključivati pregled cijelu kožu s
temeljitim pregledom ušiju i korištenjem strugotina kože, citologije...
Dijagnostika atopijskog
dermatitisa kod mačaka također se zasniva na kliničkoj slici i anamnestičkim
podacima, a postavlja se tek onda kada smo diferencijalno dijagnostički
isključili ostale moguće uzroke kao što su alergije na hranu ili ektoparaziti.
Liječenje
Važno je da vlasnik odmah na
početku shvati da je izlječenje atopijskog dermatitisa vrlo rijetko. Smatra se
da atopijski dermatitis ima genetsku osnovu koja se ne može kontrolirati. To je
razlog zašto, kao i kod drugih alergija posebno bitno mjesto u kontroli
zdravstvenog stanja bolesne životinje, ima uloga vlasnika. Ukoliko vlasnik
savjesno i predano ne slijedi postupke koje je propisao veterinar, vlasnik je
najčešće i glavni uzrok pogoršanja ili neuspjeha u kontroliranju stanja. Nema
dobrog tretmana atopijskog dermatitisa bez dobrog razumijevanje i poštivanje
postupka kontrole od strane vlasnika. Nažalost, vrlo često u praksi to izgleda
tako da vlasnik ne slijedi dosljedno upute ili nema dovoljno strpljenja već
obilazi jednu za drugom veterinarske ambulante i na kraju je nezadovoljan sa
svima. Nužno je da vlasnik odmah u startu shvati kako je liječenje alergijskih
dermatitisa vjerojatno najfrustrirajuće područje veterinarske medicine (kako za
vlasnika tako i za veterinara), te ako imate veterinara u čiju stručnost niste
imali razloga sumnjati prije problema s dermatitisom, prije nego potražite
pomoć u 10 drugih ambulanti, pokušajte u
dogovoru sa vašim veterinarom, barem jednom cijeli postupak dijagnostike/kontrole
savjesno provesti do kraja. Ovo je vjerojatno područje veterine u kojem je vaš
udio u liječenju najdominantniji. Nema tog veterinara koji ima čarobni štapić i
koji vam za alergijski dermatitis može ponuditi brzo, trajno i jeftino
riješenje. Ako ste toga svjesni u startu biti ćete manje frustrirani onim što
slijedi...
Kod vrlo blagih oblika
atopijskog dermatitisa koji ne stvaraju
previše nelagode, upotreba lijekova ne mora biti nužna. Higijenski i
preventivne mjere mogu biti dovoljne za liječenje u mnogim blažim slučajevima.
Mjere uključuju stalnu kontrolu buha; kontrola buha je neizbježna
tijekom cijele godine jer sprečava razvoja alergije na ubod buha, i sprečava pojavu kriza (fazama pogoršanja kliničke slike
bolesti) atopijskog dermatitisa
izazvanih ujedima buha. Ako vlasnik ne provodi redovitu zaštitu od buha u
skladu s preporukom veterinara, uvijek će postojati sumnja da su buhe mogući
uzrok dermatitisa. Ovdje je jako bitno naglasiti da kada vlasnik tvrdi kako
njegov pas nema buhe, da istinitost te tvrdnje ne može temeljiti samo na tome
što on buhu nije vidio na psu ili što uglavnom „redovito“ provodi zaštitu od
buha. Kod alergičnih životinja problem buha je puno složeniji od redovne
zaštite od buha i dovoljna je jedna buha da krene razvoj alergijske reakcije i
pogoršanje stanja. Više o problemu buha i njihovom suzbijanju može se pronaći ovdje.
Redovito četkanje i redoviti
kupanje koristeći hipoalergijske šampona na način koji se neće sukobljavati s
kontrolom buha (kupanje psa može umanjiti djelovanje proizvoda za kontrolu
invazije buhama), može kod mnogih pasa pomoći u kontroli pruritusa - češanja.
Kvalitetna premium hranu
("hypoallergenic" ili hidrolizirana dijeta; ako postoji alergija na
hranu), bitan je faktor u kontroli zdravstvenog stanja.
Kako kod ljudi tako sve više i
kod životinja postoji objektivna šansa da psihičko stanje može utjecati na
pokretanje krize atopijskog dermatitisa. Sprečavanjem razvoja tjeskobe i
frustracije, može imati utjecaj na kontrolu stanja.
Teka nakon što smo zadovoljili
sve gore navedene kriterije dolazimo do primjene lijekova. Odmah na početku
treba naglasiti da lijekovi o kojima će biti govora služe uglavnom za kontrolu
stanja, a ne za izlječenje bolesti te tako moramo biti svjesni da ukoliko
životinju ne možemo ukloniti iz sredine u kojoj je prisutan alergen, nakon
prestanka djelovanja lijekova simptomi će se opet vratiti.
Kontrola pruritusa provodi se s
preparatima za lokalnu primjenu i preparatima za sustavnu terapiju kao što su
antihistaminici, esencijalne masne kiseline, steroidi, ciklosporini, ili
imunoterapija.
Esencijalne masne kiseline –
omega masne kiseline
Oralna primjena esencijalnih
masnih kiselina može pomoći u kontroli
svrbež ali zahtjeva 8-12 tjedana terapije prije nego što se postigne povoljan
učinak. Bolji rezultati kod primjene omega masnih kiselina zabilježeni su kod
mačaka nego kod pasa. U kombinaciji s antihistaminicima ili glukokortikoidima
esencijalne masne kiseline pokazuju sinergističko djelovanje. Doze koje se
koriste u ovim stanjima često premašuju doze preporučene na ambalaži proizvoda.
Antihistaminici
Terapija antihistaminicima
ublažava kliničke simptome u mnogim slučajevima. Također su bolji rezultati
zabilježeni u liječenju mačaka nego pasa. Kod pasa može biti potrebno provoditi
jednotjedne do dvotjedne terapije s različitim kombinacijama antihistaminika
kako bi se utvrdilo koja je kombinacija najučinkovitije. Za postizanje
sinergijskog učinka, antihistaminici se mogu koristiti u kombinaciji sa
steroidima ili esencijalnim masnim kiselinama.
Steroidi
Sustavna terapija steroidima je
jako djelotvorna u kontroli svrbeža, ali može dovesti do štetnih učinaka,
posebice ako se koristi na duži rok a
mačke su i ovdje u prednosti jer bolje podnose terapiju. U svim slučajevima
atopijskog dermatitisa nije nužno koristiti steroidne lijekove. Steroidni
terapija koristi se za liječenje jakog svrbeža
koji nije moguće kontrolirati gore navedenim mjerama.
Liječenje pruritusa kod krize tijekom 3 do 10 dana uglavnom je
dovoljno do se kontrolira pruritus i ukoliko nije nužno produžavati terapiju
nema opasnosti od značajnijih nuspojava.
Ako su krize česte s intervalima teškog pruritusa, može biti propisana
terapija održavanja steroidima, a tada
je potrebno odrediti najnižu učinkovitu dozu kako bi se mogućnost nuspojava što
više smanjila. Nuspojave uključuju polidipsiju i poliuriju (pretjerana žeđ i
mokrenje), pojačana osjetljivost na infekcije... Za dugotrajno liječenje
pacijenta, upotreba ciklosporina je sigurniji izbor.
Ciklosporini
Ciklosporini su noviji lijekovi za kontrolu atopijskog dermatitisa, koji se
pokazao jednako učinkovitim kao primjena steroida a u većine pasa uzrokuje manje nuspojava.
Ciklosporini pomažu u kontroli svrbež u 60% do 75% atopičnih pasa. Međutim kako bi se postigla kontrola svrbeža
terapija traje duže (7-10 dana) nego sa
steroidima (1-3 dana).
Za dugotrajnu kontrolu
atopijskog dermatitisa, oko 25% pasa
zahtijevaju svakodnevnu terapiju, kod 50% pasa se može stanje kontrolirati sa
terapijom svaki drugi dan, a oko 25% pasa zahtjeva terapiju dva puta
tjedno. U početku liječenja mogu se
koristiti i steroidi da se ubrza
povlačenje simptoma.
Antibiotici
Antibiotici se koriste za
liječenje povezanih kožnih infekcija.
Imunoterapija
Veterinari vlasniku prvo mora
objasniti što se smatra učinkovitost kod imunoterapije i da je za procjenu
rezultata potrebno minimalno godinu dana. Za većinu pacijenata, cilj
imunoterapije je smanjiti ozbiljnost
kriza (fazama pogoršanja kliničke slike bolesti) ili učestalost davanja drugih
lijekova. U 60% do 75% pasa i mačaka imunoterapija pokazuju dobre
(neki oblik terapije još uvijek je potrebno) do izvrstan (niti jedna druga
terapija nije potrebna) odgovor. Progresivnog smanjenja primjene lijekova
tijekom nekoliko godina smatra se dobrim rezultatom imunoterapije. Ako se
koristan odgovor ne postigne nakon godine dana liječenja, imunoterapija se može
prekinuti.
Primjedbe
Objavi komentar