Atopijski dermatitis

Atopijski dermatitis je kronična bolest kože koja se javlja kao posljedica preosjetljivosti imunološkog sustava životinje na tvari iz njenog okoliša.

Atopija/atopijski dermatitis najčešće se javlja sezonsko; u toplom dijelu godine najčešći alergen je pelud trava i drugih biljaka, a u hladnoj sezoni kućna prašina, odnosno grinja Dermatophagoides farinae iz kućne prašine. Kod životinja bolest je najviše istražena i opisana kod pasa. Smatra se da je bolest nasljedna i da su određene pasmine predisponirane za ovu bolest, npr. Labradori, Golden Retriveri, Zapadno škotski bijeli terijer - Westi. Javlja se obično u dobi između 6 mjeseci i 3. godine života.

Simptomi

Najizraženiji simptom koji vlasnika uoči kod atopične životinje je izuzetno jak svrbež (pruritus).

Klinička slika atopije u pasa može se očitovati lizanjem šapa, čestim upalama uha (otitis externa), svrbežom lica ili generaliziranim svrbežom po cijelom tijelu.  Prvi simptomi bolesti mogu se pojaviti na sluznici nosa i očiju (serozni rinitis i konjuktivitis) a zatim nastaje upala kože u području ispod pazuha, između stražnjih nogu po koži abdomena i skrotuma. Životinja se češe pri čemu izaziva oštećenja kože na koja se mogu nadovezati sekundarne bakterijske ili gljivične infekcije.

Kod mačaka se bolest nešto rjeđe dijagnosticira iako se smatra drugom najučestalijom kožnom bolesti na alergijskoj osnovi. Atopija je kod mačaka dijagnosticirana kod  8-10% dermatoloških pacijenata. Vlasnici mačaka puno se rjeđe tuže na pruritus nego vlasnici pasa zbog toga što se kod mačaka pruritus ne mora očitovati klasičnim češanjem već ponekad vlasnik može dovesti mačku na pregled zbog recimo gubitka dlake koja je posljedica pretjeranog lizanja ili griženja, a što je opet posljedica pruritusa uzrokovanog atopijskim dermatitisom.

Često je klinički nemoguće razlikovati atopijski dermatitis od alergija na hranu jer se obadvije bolesti očituju istim kliničkim simptomima. Isto tako postoje znanstveni podaci i u humanoj i veterinarskoj medicini koji govore o slučajevima kada je ustanovljena istovremena senzibilizacija organizma i na alergen iz okoliša (recimo pelud) i na alergen iz hrane. Iz tih razloga sve se više prihvaća novi koncept pri kojem bi se alergije na hranu smatralo jednim od uzroka atopijskog dermatitisa. Ovaj pristupa za sada je zaživio više u humanoj medicini ali se sve više spominje i u veterinarskoj literaturi. Obzirom da veterinarska literatura i dalje obrađuje alergije na hranu odvojeno i da se tako tretiraju i od strane kliničara u ambulantama i ovdje će alergije na hranu biti obrađene kao zasebna cjelina.

Jedan od najčešćih kliničkih znakova atopijskog dermatitisa kod pasa je obostrana upala vanjskog zvukovoda (otitis externa), a vrlo često upala vanjskog zvukovoda (otitis externa) može biti i jedini simptom atopijskog dermatitisa. Zbog toga je u svakom slučaju kada pas ima ćeste upale uha potrebno obratiti pažnju i na druge moguće simptome koji bi upućivali na atopijski dermatitis.

Česti bakterijski folikulitisi, lokalizirana duboka pioderma, i Malassezia dermatitis su neki od problema  koji bi veterinara trebali navesti da posumnja na atopijski dermatitis.

Dijagnoza

Iako se i kod nas sve češće nudi mogućnost alergoloških testova kao metode za dokazivanje alergija, ovdje moram navesti da literatura iz veterinarske dermatologije navodi iste kao izrazito nepouzdane i ne preporučuje ih kao sredstvo dijagnostike kod atopijskog dermatitisa. Istraživanja su pokazala da su brojni neatopični psi imali pozitivan alergološki nalaz, a oko 20 % atopičnih pasa imalo je negativan nalaz testa. To je razlog zašto se alergološki testovi sada provode samo  nakon što je dijagnoza atopijskog dermatitisa postavljena i koristi se prije svega za odabir alergena za imunoterapiju.

Dijagnoza atopijskog dermatitisa kod pasa temelji se na kliničkih simptoma i anamnestičkim podacima. Ovaj koncept, pruzet je iz humane dermatologije i prilagođen za dijagnostiku atopije kod pasa. Definiran je određen broj kliničkih kriterija, a njihov pronalazak smatra se dovoljno specifičnim nalazom za postavljanje dijagnoze atopijskog dermatitisa.

Naravno da i ovaj pristup može dovesti do pogrešne dijagnoze, posebno ako veterinar prije postavljanja dijagnoze atopijskog dermatitisa nije isključio moguće ektoparazite (demodikoza i šuga), ali je ipak točniji način dijagnostike nego što je to provođenje alergoloških testova. Ako postoji sumnja na šugu, a pretragom strugotina kože nije moguće pronaći uzročnika potrebno je provesti dijagnostičku terapiju. Također se može desiti da veterinar propusti dijagnosticirati atopijski dermatitis pa terapiju usmjeri na sekundarne komplikacije kao što su infekcije bakterijama ili Malassezia gljivicama. To je razlog zašto kliničke pregledi moraju uključivati ​​pregled cijelu kožu s temeljitim pregledom ušiju i korištenjem strugotina kože, citologije...

Dijagnostika atopijskog dermatitisa kod mačaka također se zasniva na kliničkoj slici i anamnestičkim podacima, a postavlja se tek onda kada smo diferencijalno dijagnostički isključili ostale moguće uzroke kao što su alergije na hranu ili ektoparaziti.

Liječenje

Važno je da vlasnik odmah na početku shvati da je izlječenje atopijskog dermatitisa vrlo rijetko. Smatra se da atopijski dermatitis ima genetsku osnovu koja se ne može kontrolirati. To je razlog zašto, kao i kod drugih alergija posebno bitno mjesto u kontroli zdravstvenog stanja bolesne životinje, ima uloga vlasnika. Ukoliko vlasnik savjesno i predano ne slijedi postupke koje je propisao veterinar, vlasnik je najčešće i glavni uzrok pogoršanja ili neuspjeha u kontroliranju stanja. Nema dobrog tretmana atopijskog dermatitisa bez dobrog razumijevanje i poštivanje postupka kontrole od strane vlasnika. Nažalost, vrlo često u praksi to izgleda tako da vlasnik ne slijedi dosljedno upute ili nema dovoljno strpljenja već obilazi jednu za drugom veterinarske ambulante i na kraju je nezadovoljan sa svima. Nužno je da vlasnik odmah u startu shvati kako je liječenje alergijskih dermatitisa vjerojatno najfrustrirajuće područje veterinarske medicine (kako za vlasnika tako i za veterinara), te ako imate veterinara u čiju stručnost niste imali razloga sumnjati prije problema s dermatitisom, prije nego potražite pomoć u 10 drugih ambulanti,  pokušajte u dogovoru sa vašim veterinarom, barem jednom cijeli postupak dijagnostike/kontrole savjesno provesti do kraja. Ovo je vjerojatno područje veterine u kojem je vaš udio u liječenju najdominantniji. Nema tog veterinara koji ima čarobni štapić i koji vam za alergijski dermatitis može ponuditi brzo, trajno i jeftino riješenje. Ako ste toga svjesni u startu biti ćete manje frustrirani onim što slijedi...

Kod vrlo blagih oblika atopijskog dermatitisa  koji ne stvaraju previše nelagode, upotreba lijekova ne mora biti nužna. Higijenski i preventivne mjere mogu biti dovoljne za liječenje u mnogim blažim slučajevima.

Mjere uključuju stalnu kontrolu buha; kontrola  buha je neizbježna tijekom cijele godine jer sprečava razvoja alergije na ubod buha, i sprečava pojavu kriza (fazama pogoršanja kliničke slike bolesti)  atopijskog dermatitisa izazvanih ujedima buha. Ako vlasnik ne provodi redovitu zaštitu od buha u skladu s preporukom veterinara, uvijek će postojati sumnja da su buhe mogući uzrok dermatitisa. Ovdje je jako bitno naglasiti da kada vlasnik tvrdi kako njegov pas nema buhe, da istinitost te tvrdnje ne može temeljiti samo na tome što on buhu nije vidio na psu ili što uglavnom „redovito“ provodi zaštitu od buha. Kod alergičnih životinja problem buha je puno složeniji od redovne zaštite od buha i dovoljna je jedna buha da krene razvoj alergijske reakcije i pogoršanje stanja. Više o problemu buha i njihovom suzbijanju  može se pronaći ovdje.

Redovito četkanje i redoviti kupanje koristeći hipoalergijske šampona na način koji se neće sukobljavati s kontrolom buha (kupanje psa može umanjiti djelovanje proizvoda za kontrolu invazije buhama), može kod mnogih pasa pomoći u kontroli pruritusa - češanja.

Kvalitetna premium hranu ("hypoallergenic" ili hidrolizirana dijeta; ako postoji alergija na hranu), bitan je faktor u kontroli zdravstvenog stanja.

Kako kod ljudi tako sve više i kod životinja postoji objektivna šansa da psihičko stanje može utjecati na pokretanje krize atopijskog dermatitisa. Sprečavanjem razvoja tjeskobe i frustracije, može imati utjecaj na kontrolu stanja.

Teka nakon što smo zadovoljili sve gore navedene kriterije dolazimo do primjene lijekova. Odmah na početku treba naglasiti da lijekovi o kojima će biti govora služe uglavnom za kontrolu stanja, a ne za izlječenje bolesti te tako moramo biti svjesni da ukoliko životinju ne možemo ukloniti iz sredine u kojoj je prisutan alergen, nakon prestanka djelovanja lijekova simptomi će se opet vratiti.

Kontrola pruritusa provodi se s preparatima za lokalnu primjenu i preparatima za sustavnu terapiju kao što su antihistaminici, esencijalne masne kiseline, steroidi, ciklosporini, ili imunoterapija.

Esencijalne masne kiseline – omega masne kiseline

Oralna primjena esencijalnih masnih kiselina  može pomoći u kontroli svrbež ali zahtjeva 8-12 tjedana terapije prije nego što se postigne povoljan učinak. Bolji rezultati kod primjene omega masnih kiselina zabilježeni su kod mačaka nego kod pasa. U kombinaciji s antihistaminicima ili glukokortikoidima esencijalne masne kiseline pokazuju sinergističko djelovanje. Doze koje se koriste u ovim stanjima često premašuju doze preporučene na ambalaži proizvoda.

Antihistaminici

Terapija antihistaminicima ublažava kliničke simptome u mnogim slučajevima. Također su bolji rezultati zabilježeni u liječenju mačaka nego pasa. Kod pasa može biti potrebno provoditi jednotjedne do dvotjedne terapije s različitim kombinacijama antihistaminika kako bi se utvrdilo koja je kombinacija najučinkovitije. Za postizanje sinergijskog učinka, antihistaminici se mogu koristiti u kombinaciji sa steroidima ili esencijalnim masnim kiselinama.

Steroidi

Sustavna terapija steroidima je jako djelotvorna u kontroli svrbeža, ali može dovesti do štetnih učinaka, posebice ako se koristi na duži rok  a mačke su i ovdje u prednosti jer bolje podnose terapiju. U svim slučajevima atopijskog dermatitisa nije nužno koristiti steroidne lijekove. Steroidni terapija koristi se za liječenje jakog svrbeža  koji nije moguće kontrolirati gore navedenim mjerama.

Liječenje pruritusa kod  krize tijekom 3 do 10 dana uglavnom je dovoljno do se kontrolira pruritus i ukoliko nije nužno produžavati terapiju nema opasnosti od značajnijih nuspojava.  Ako su krize česte s intervalima teškog pruritusa, može biti propisana terapija  održavanja steroidima, a tada je potrebno odrediti najnižu učinkovitu dozu kako bi se mogućnost nuspojava što više smanjila. Nuspojave uključuju polidipsiju i poliuriju (pretjerana žeđ i mokrenje), pojačana osjetljivost na infekcije... Za dugotrajno liječenje pacijenta, upotreba ciklosporina je sigurniji izbor.

Ciklosporini

Ciklosporini  su noviji lijekovi  za kontrolu atopijskog dermatitisa, koji se pokazao jednako učinkovitim kao primjena steroida  a u većine pasa uzrokuje manje nuspojava. Ciklosporini pomažu u kontroli svrbež u 60% do 75%  atopičnih pasa.  Međutim kako bi se postigla kontrola svrbeža terapija traje duže (7-10 dana)  nego sa steroidima (1-3 dana).

Za dugotrajnu kontrolu atopijskog dermatitisa, oko 25%  pasa zahtijevaju svakodnevnu terapiju, kod 50% pasa se može stanje kontrolirati sa terapijom svaki drugi dan, a oko 25% pasa zahtjeva terapiju dva puta tjedno.  U početku liječenja mogu se koristiti i steroidi da  se ubrza povlačenje simptoma.

Antibiotici

Antibiotici se koriste za liječenje povezanih kožnih infekcija.

Imunoterapija

Veterinari vlasniku prvo mora objasniti što se smatra učinkovitost kod imunoterapije i da je za procjenu rezultata potrebno minimalno godinu dana. Za većinu pacijenata, cilj imunoterapije je  smanjiti ozbiljnost kriza (fazama pogoršanja kliničke slike bolesti) ili učestalost davanja drugih lijekova.  U 60% do 75%  pasa i mačaka imunoterapija pokazuju dobre (neki oblik terapije još uvijek je potrebno) do izvrstan (niti jedna druga terapija nije potrebna) odgovor. Progresivnog smanjenja primjene lijekova tijekom nekoliko godina smatra se dobrim rezultatom imunoterapije. Ako se koristan odgovor ne postigne nakon godine dana liječenja, imunoterapija se može prekinuti. 

Primjedbe

Popularni postovi