Kontaktni alergijski dermatitis

Kontaktni dermatitis je alergijska bolest kože koja se razvija nakon što dođe do kontakta kože prethodno senzibiliziranog organizma sa tvari koja za njega predstavlja alergen. Prema literaturi, bolest se javlja kod 1-10% kućnih ljubimaca (rjeđe nego atopijski dermatitis)

Za bolest nije ustanovljena genetska osnova a vrlo malo podataka postoji o čimbenicima rizika za razvoj kontaktnog dermatitisa. Smatra se da životinje s atopijskim dermatitisom zbog posljedične umanjene zaštitne funkcije kože mogu češće razviti i ovaj oblik alergijskog dermatitisa.

Duljina senzibilizacije može varirati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. 

Za razliku od atopijskog dermatitisa koji je alergija ranog tipa odnosno tip I preosjetljivosti (zasniva se na tvorbi antitijela, najčešće IgE razreda), kontaktni dermatitis je alergijska reakcija kasnog tipa odnosno tip IV preosjetljivosti (stanični tip, posredovan tvorbom senzibiliziranih T-limfocita).

Prije nego simptomi postanu vidljivi nakon kontakta, u prosjeku je potrebno 24-48 h. Ovo latentno razdoblje može ovisno o pacijentu trajati od nekoliko sati kod jako senzibiliziranih životinja pa sve do nekoliko dana u blažim oblicima kontaktnog dermatitisa. I samo povlačenje simptoma nakon što smo prekinuli kontakt životinje s alergenom može trajati do tjedan dana.

Kao uzrok  kontaktnog dermatitisa kod pasa utvrđeni su razni šamponi, insekticidi, lijekovi za lokalnu primjenu, biljke, plastika, vuna, sintetični tepisi...

Kod kućnih ljubimaca nije ustanovljena spolna niti pasminska sklonost. 

Simptomi 

Kontaktni dermatitis i atopijski dermatitis klinički se očituju vrlo sličnim simptomima. Obe bolesti očituju se pruritusom (svrbežom) i eritemom (crvenilo kože) koji zahvaćaju najčešće golo područje trbuha, područje između prednjih i područje između stražnjih nogu, područje usana i brade, šape i uške. 
Koža postaje edematozna i difuzno crvena s papulo-pustuloznim erupcijama. (Papule su tvrda oštro ograničena uzdignuća po koži slična prištićima ili ubodu insekta a kada se ispune gnojem postaju pustule.) 
Uslijed grebanja dolazi do oštećenja kože, zbog kojih dolazi do razvoja sekundarnih infekcija i površinske piodermije. Dolazi do pojačanoga zadebljanja kože i pojave hiperpigmentacije (tamne mrlje po koži). Zahvaćena mjesta su za životinju bolna zbog čega ne dozvoljava tretiranje tog područja preparatima za lokalnu primjenu.

Alergen koji uzrokuje pojavu pruritusa može grebanjem biti raznesen i na druge dijelove tijela koji nisu primarno bili u kontaktu s alergenom te tako pokreće upalnu alergijsku reakciju na različitim mjestima po tijelu životinje.

Bolest nažalost ima tendenciju pogoršanja s trajanjem i višestrukim izlaganjem alergenu. 

Dijagnoza 

I ovdje opet naglašavam da se ni ova bolest ne može otkriti odnosno dokazat na osnovu pretraga krvi. Bolest se smatra dokazanom ako se simptomi povlače s prestankom kontakta s alergenom a ponovno vračaju nakon kontakta s alergenom.

Kod sumnje na kontaktni dermatitis provodi se tkz. „patch test“ pri čemu se mala količina pojedinačnih tvari stavlja direktno na kožu te nakon kontakta od 24h pregledava koža na prisutnost papularnih erupcija i pruritusa. 

Liječenje 

Ni kod ove bolesti nažalost ne postoji lijek kojim bismo mogli bolest izliječiti. Jedini način da se bolest dugoročno spriječi je izbjegavanje kontakta s alergenom što nažalost vrlo često bude neizvedivo. Ono što nam preostaje u takvim slučajevima je kontrola bolesti primjenom lokalnih ili sistemskih lijekova za kontrolu simptoma bolesti. 

Opet je nužno prihvatiti činjenicu da lijekovi koje veterinar propiše služe za kontrolu simptoma i nije realno očekivati izlječenje pacijenta. Nakon prestanka terapije ukoliko je alergen i dalje prisutan odnosno u kontaktu s životinjom, vrlo vjerojatno če doći do povratka simptoma bolesti. Nažalost kao što je već navedeno bolest ima tendenciju pogoršanja s dužinom trajnjem.

Kontrola pruritusa provodi se primjenom steroidnih lijekova koji su vrlo učinkoviti u suzbijanju simptoma. Terapija se provodi lokalno tretiranjem promjena na koži ili sistemskim davanjem oralnih preparata. Kao što je bilo govora i kod primjene steroida u kontroli pruritusa kod atopijskog dermatitisa i ovdje treba naglasiti kako dugotrajna primjena steroidnih lijekova sa sobom nosi i određeni rizik. Očekivane nuspojave oralne primjene steroida uključuju učestalo mokrenje (poliurija) i pojačanu žeđ (polidipsija) a njihova dugotrajna primjena smanjuje otpornost organizma prema sekundarnim infekcijama, dok kod lokalne primjene steroidnih krema postoji opasnost da izazovu smanjenje debljine kože odnosno atrofiju kože.

Kako ova bolest nije posredovana histaminom u terapiji nažalost nema koristi primjenjivati antihistaminike koji pokazuju određeni učinak u terapiji atopijskog dermatitisa a izazivaju manje nuspojava nego steroidni preparati.