REPRODUKCIJA / PSI / Štene u prvim tjednima života

Faze u razvoju šteneta

Prva faza u životu novorođene štenadi naziva se neonatalno razdoblje i pokriva vrijeme od rođenja pa do dobi od 10. dana život. Ovu fazu karakterizira potpuna ovisnost o majci koja ne samo da štenad hrani već ih i grije, tješi, potiče da obavljaju nuždu...

Nakon neonatalnog razdoblja štene ulazi u prelaznim periodom koji traje od 10. do 21. dana. Ovu fazu karakterizira postepeni razvoj audio-vizuelnog sustava, neurološki razvoj i povećavanje neovisnosti od majke.

Štenad u dobi od 3. tjedna života pa do 3. mjeseca života ulaze u period socijalizacije, tijekom kojeg sve manje vremena troše na spavanje i hranjenje, a sve više vremena na interakciju s okolišem i socijalne aktivnosti.

Osoba koja nakon poroda brine za kuju i mladunčad mora biti upoznata sa svim fazama u životu novorođenog šteneta i svim pokazateljima normalnog rasta i razvoja kako bi se moglo na vrijeme intervenirati ukoliko to bude potrebno.

Briga o novorođenoj štenadi

Novorođeno štene je nezrela životinja koja je u tijeku prva 3 tjedna života u potpunosti ovisi o kuji. U ovoj fazi života štenad je jako osjetljiva, a njihov daljnji razvoj može biti ozbiljno ugrožen i to primarno zbog 4 glavna faktora odnosno nedostatka;

Slabo razvijena termoregulacija

Novorođena štenad nemaju sposobnost termoregulacije odnosno održavanja tjelesne temperature sve dok ne počnu hodati i generirati toplinu svojom mišićnom aktivnošću. Ovo je činjenica  s kojom mora biti upoznat svaki vlasnik nakon poroda.

Normalna rektalna temperatura u prvom tjednu života kreće se  u prosjeku oko 35,6°C ± 0,7°C. Neposredno nakon poroda tjelesna temperatura šteneta postepeno pada s početnih 36°C na 30°C tijekom prvih nekoliko sati da bi nakon toga tijekom prvih 7 dana života porasla na 37,0 do 38,2 °C. Kako se novorođena štenad hrane tako dolazi do pojačavanja metabolizma što dovodi i do postepenog povišenja tjelesne temperature. Od 4. tjedna života štene postaje sposobno samostalno održavati tjelesnu temperaturu.

Štenad dolazi na svijet s malo potkožnog masnog tkiva koje pruža slabu izolaciju od gubitka topline, zbog čega im je u prvim danima života nužna pomoć u održavanju topline tijela. Ako se kuja dobro brine za svoju štenad, onda štenad ostvaruje bliski kontakt s tijelom majkom i na taj način dobivaju dovoljno topline koja im pomaže da održe svoju tjelesnu temperaturu. Kada su štenad u kontaktu s majkom to također smanjuje površinu tijela izloženu okolišu i tako sprečava gubitak topline. Kada je zbog loše brige majke ovaj prirodni mehanizam poremećen, postoji opasnost od hlađenja i hipotermije.

Mjesto za porod trebalo bi pripremiti na takav način da kada kuja nije uz štenad da ih grije, da se štenad mogu „ugnijezditi“ odnosno da imaju oko sebe dobru izolaciju koja smanjuje nepokrivenu površinu tijela preko koje dolazi do gubitka topline. Podlogu treba često mijenjati i čistiti kako bi se osiguralo suh i čist ambijent za štenad i kuju.

Uzgajivači u svrhu grijanja koriste boce s toplom vodom koje umotaju u ručnik i redovito mijenjaju. Može se postaviti i lampa koja će od gore isijavati toplinu, ali treba paziti da ne dođe do pregrijavanja, posebno u prvima danima kada štenad još nije sposobna puzati i hodati. Potrebno je voditi računa i o tome da ne dođe do pregrijavanja kuje zbog čega je dobro u prostoru za kuju i štenad uz grijani prostor ostaviti i jedan dio koji nije grijani što kuji (ako je potrebno) omogućuje da nađe hladnije mjesto.

Opasnost od dehidracije

Štenad je u prvim danima života izloženi opasnosti od dehidracije jer 82% tjelesne težine šteneta čini voda, a funkcija bubrega kod novorođene štenadi još uvijek nije dovoljno razvijena (funkcija bubrega se približi razini za odraslu dob tek s 8 tjedana). Stoga kako bi se spriječila dehidracija šteneta, jako je bitno da se štene redovito hrani.

Zdrava novorođena štenad će biti odmah aktivna i naći će sisu te započeti sisati. Ako neki od novorođene štenadi ima problema u pronalasku sise, potrebno ga je postaviti s ustima iznad sise.

Opasnost od hipoglikemije

Štene se rađa s relativno malom zalihom glikogena (glikogen je polisaharid glukoze, koji u životinjskim stanicama služi za pohranu glukoze koja predstavlja najvažnije metaboličko gorivo) uglavnom u jetri. Nemogućnost hranjenja dovodi do brzog nestanka ove zalihe i u roku dva dana dolazi do razvoja hipoglikemije.

Preporučljivo je da se tjelesna težina mjeri nakon rođenja i svakodnevno nakon toga. Normalno porođajna težina u pasa varira od oko 120 g kod mini pasmina pa do 625 g kod velikih pasmina. Zdrava štenad bi trebala dobivati na tjelesnoj težini oko 5-10% dnevno i masu koju su imali pri porodu udvostručit do 10. dana nakon poroda. Dnevno pračenje tjelesne težine osigurat će dobar nadzor nad normalnim rastom i razvojem šteneta.

Nezreli imunološki sustav

Imunološki sustav šteneta nije potpuno nerazvijen i iako se smatra da ima mogućnost reakcije, štenad vjerojatno neće postati imunološki kompetentna do dobi od 3-4 mjeseca.

Zaštita koju štene ima u svojim prvim danima života je ona koju je naslijedilo od majke. Samo 5% majčinih antitijela prenosi se putem placente na plod, te je zato jako je bitno da štene tijekom prvih 12-24 sata života primi kolostrum (mlijeko u prvim danima nakon poroda, kojim se prenose majčina antitijela na potomstvo). Maksimalna apsorpcija antitijela kroz crijeva odvija se u prvih 8 sati nakon rođenja i značajno se smanjuje tijekom 1. dana života. Majčinska antitijela koja su dobili putem placente i kolostruma gube svoju zaštitnu funkciju do dobi od 5-6 tjedana.

Rast i razvoj

Normalno štene ima okrugli trbuh, njegovano krzno, toplo tijelo i elastičnu kožu.

Štenad provodi puno vremena u dubokom snu, a zdravo štene cvile samo kad se probudi i kada je gladno - pojačano cviljenje uvijek je znak nekog nedostatka.

Tijekom prva 3 tjedna života dolazi do značajnog razvoja perifernog i centralnog živčanog sustava šteneta.

Oči šteneta biti će zatvorene do dobi od 10-15 dana - u nekih pasmina kapci se mogu otvoriti i ranije. Vid ostaje slab do 4. - 5. tjedna. Rožnica (prozirni prednji dio oka)  može biti zamućena, ali se  razbistri tijekom narednih 2 tjedna.

Vanjski slušni kanal otvara se 6-14 dana nakon poroda, nakon čega štene reagira na zvukove.

Broj udisaja ovisno o veličini šteneta i trebao biti između 15-40 u minuti, a disanje treba biti ritmično i bez šumova.

Iscjedak ne smije biti prisutan ni iz očiju, ni ušiju ili nosa.

Zdrava štenad kada ne spava biti će dosta aktivna i počinju okolo puzati u dobi od 7 – 14 dana. U dobi od oko 3 tjedna štenad počinje hodati.

Novorođena štenad ovisna je o kuji i zbog redovnog obavljanja nužde. Kuja lizanjem perianalne regije šteneta, stimulira štene na obavljanje nužde. Prljava i ne njegovana štenad znak su lošeg majčinstva. Oko 2. – 3. tjedna, štenad počinje samostalno obavljati nuždu.

Novorođenu štenad treba nadgledati kako bi bili sigurni da ih je kuja prihvatila i da se hrane svakih 2-3 sata.

Izrastanje zubi i procjena dobi

Zubi počinju izbijati u predvidivim vremenskim intervalima što nam omogućuje korištenje zubala za procjenu dobi kako šteneta tako kasnije i odraslih pasa (trošenje zubi).

Zubna formula

mliječno zubalo / 28 zubi

0 kutnjaka – 3 pretkutnjaka –  1 očnjak  – 3 sjekutića  3 sjekutića – 1 očnjak – 3 pretkutnjaka – 0 kutnjaka

0 kutnjaka – 3 pretkutnjaka –  1 očnjak  – 3 sjekutića  3 sjekutića – 1 očnjak – 3 pretkutnjaka – 0 kutnjaka

zubi	Mliječni (izrast)	Trajni (izrast)
sjekutići	2-3 tjedan	12-16 tjedan
očnjaci	3-4 tjedan	16-20 tjedan
pretkutnjak	3-6 tjedan	16-24 tjedan
kutnjak	-	14-20 tjedan

trajno zubalo / 42 zuba

2 kutnjaka – 4 pretkutnjaka – 1 očnjak – 3 sjekutića   3 sjekutića – 1 očnjak – 4 pretkutnjaka – 2 kutnjaka

3 kutnjaka – 4 pretkutnjaka – 1 očnjak – 3 sjekutića   3 sjekutića – 1 očnjak – 4 pretkutnjaka – 3 kutnjaka

Mortalitet u prvim danima života

Istraživanja mortaliteta u neonatalnom razdoblju pokazuju da postoji uski vremenski period u kojem se dešavaju uginuća većine štenadi, i to u dobi između 3. i 5. dana nakon rođenja.

Najčešći uzroci smrtnosti kod mlade štenadi su; infekcije (bakterijske), nedostatci u uzgoju i majčinstvu, mala tjelesna težina pri porodu i urođene mane. Ipak, oko 50 % slučajeva mortaliteta u neonatalnoj dobi nije moguće povezati s ovim uzrocima.

Kod ove štenadi već u prva 24 sata nakon poroda uočeni su znakovi progresivnog propadanja pa postoji vjerojatnost da ova štenad nisu sposobna za život već od rođenja i da uzrok ovoj pojavi leži u prenatalnom razvoju.

Štene je adekvatne tjelesne mase za svoju dob i pasminu, međutim dolazi do prestanka napredovanja, postepenog propadanja i do uginuća, obično između 3. i 5. dana. Iako prilikom poroda kod štenadi nisu zamijećeni nikakvi problemi, štenad počinje gubiti na težini (obično u prvih 24 sata), slabo sisa i pokazuju umor ili nemir s tužnim i konstantnim cviljenjem. Javlja se postepena progresija prema generalnoj slabosti i smrti. Pretraga svih glavnih organskih sistema nakon smrti, nisu otkriveni nikakvi tragovi infekcije ili druge specifične promjene.

Kuja je dobrog zdravstvenog stanja, graviditet je trajao normalno i protekao bez problema, nije bilo teškog poroda, poremećaja laktacije ili loše brige od strane kuje. Nije ustanovljen niti faktor u uzgoju koji bi se mogao povezati s ovim mortalitetom. Jedino je ustanovljeno da kod štenadi određenih kuja iz pojedinih uzgoja postoji stanovita sklonost, odnosno češće se javlja ovaj problem s ranim ugibanjem štenadi.

Za sada ne postoji neka propisana terapija za tretiranje ovog problema, a primjena antibiotika nije dala učinak. Kako ova štenad već kratko nakon poroda upadne u začarani krug dehidracije, hipoglikemije i gubitka tjelesne težine, postoji  vjerojatnost da su ova štenad od početka imala problem u povezivanju s majkom. Rana prihrana kod sumnje na slabljenje štenadi mogla bi pomoći u smanjenju mortaliteta ali u praksi se s potpornom terapijom obično započne prekasno da bi se utjecalo na preživljavanje.