Odlučili ste nabaviti kućnog ljubimca? Razmislite tri puta!
Ako se dobro sjećam,
Nizozemci imaju izreku: "Želite nabaviti
psa, razmislite prvo tri puta!"
Ne zvuči baš afirmativno za pse, a na prvi pogled bi se reklo da ovakav stav ne bi trebao
dijeliti netko tko obožava svog psa i mačka te se profesionalno odredio da bude
veterinar, ali ipak mi se baš ta izreka učinila najprikladnijom da naslovim
temu u kojoj se obraćam svim onim ljudima koji su odlučili da je vrijeme da
svoj dom podijele s kućnim ljubimcem.
Kada se osoba odluči da
nabavi kućnog ljubimca, motivi mogu biti razni. Neke motive i sam dijelim, iza
nekih bih lako stao, a za neke mislim da su jako pogrešni. Međutim kako ja
nisam započeo pisati ovaj blog pa ni ovu temu da bih sudio nečijim motivima i
odlukama ja i ovim tekstom samo želim ljudima dati dovoljno informacija da bi
oni mogli samostalno i odgovorno donositi odluke koje se tiču pasa i mačaka kao kućnih ljubimaca.
Bez obzira koji se
motiv nalazi iza Vaše odluke da nabavite kućnog ljubimca, ja Vas molim da još
jednom dobro razmislite i da prije nego si ispunite želju dobro osvijestite da
nabavom psa ili mačke Vi postajete skrbnik jednom živom biću te postajete odgovorni
za njegov život i dobrobit! Ako to nije
vrijedno da razmislite „tri puta“ onda ne znam što jeste.
U današnje vrijeme kada
na naše stavove i način na koji doživljavamo stvarnost oko sebe najvećim dijelom utječu televizija i ostali mediji, u toj navali informacija kojima nas svakodnevno bombardiraju, teško je razlučiti „žito od kukolja“, pa često donosimo dugoročne odluke
na osnovu naših želja, ali ne i na osnovi naših mogućnosti. Takvo okruženje zahtjeva da se čovjek negdje dobro informira, i da odgovorno donosimo
odluke.
U reklamama najčešće vidimo razdragane ljude
koji provode prekrasni proljetni dan u prirodi sa svojim psom što u nama pobudi želju za slikom koja nam se prezentira. Reklame gotovo nikada ne
prikazuju čovjeka koji psa ujutro prije posla mora izvesti u šetnju i onda kada
je vani snijeg i -10°C. Taj razdragani pas usprkos kvalitetnoj njezi može se ipak razboljeti, a onda njegovo liječenje košta par stotina kuna. Zato ja kao veterinar osjećam potrebu da kažem nešto o odgovornosti prilikom
„nabave“ kućnog ljubimca i progovorim o njihovim stvarnim potrebama.
Da istina je da život
sa psom ili mačkom uključuje puno divnih trenutaka kakve vidimo na reklamama.
Istina je da oni unose radost u naše domove, ali je istina i da oni imaju svoje
potrebe te da mi svojom odlukom da primimo u svoj život kućnog ljubimca tada postajemo
i odgovorni da te potrebe zadovoljimo.
Ono što najčešće čujem
od ljudi kada odluče nabavit kućnog ljubimca je to da oni jako vole
životinje... ili da njihova djeca jako vole životinje pa im žele ispuniti
želju - želja kod koje broj puta koliko treba razmisliti prije dolaska psa ili
mačke, raste obrnuto proporcionalno sa dobi djeteta kojem se ispunjava želja.
Dječje želje se
mijenjaju iz dana u dan, a pas ili mačka će uz malo sreće i ispravne njege
ostati u vašem domu narednih 10 do 20 godina.
Ljubav je divna stvar,
bez obzira od koga je primali ili kome je davali, a svaka životinja s kojom
ostvarite suživot, donese vam u život
jednu radost i bogatstvo koje je teško opisati. Možda će nekoga uvrijediti moje
izjednačavanje te naklonosti prema životinji
s ljubavi, ali ja govorim ovdje u svoje ime, a ja razliku ne vidim niti
osjećam. Međutim, ja također mislim da ljubav prema životinjama (bila ona
iskrena ili samo prolazni hir djeteta), nikako ne bi trebala biti jedini, a
sigurno nije dovoljan razlog da se netko odluči u svoj dom dovesti kućnog
ljubimca. Posebno se to odnosi na pse koji se uklope u naše živote kao ključ u
bravu, ali treba imati u vidu da ta njihova sposobnost počiva na njihovoj
složenoj prirodi zbog koje i oni imaju svoje potrebe koje ne smijemo
zaboraviti. Zato kažem, ako volite životinje – odlično, vi ste bogat čovjek. Da
li je to dovoljan razlog da nabavite kućnog ljubimca? Odgovor je: NIJE!
Kućni ljubimci trebaju
našu ljubav, ali ona im neće sama po sebi osigurati sve njihove potrebe i dati
rješenje za sve probleme koje život može donijeti. Ovisno o pasmini, psi u
prosjeku žive 8 – 15 godina, a mačke i duže. Iako je to razdoblje za svakog
ljubitelja životinja prekratko, to je dosta dug period života koji ćete biti
odgovorni za još jedan život i toga morate biti svjesni.
Zato, ako ste odlučili nabavit psa ili mačku jer volite životinje, dobro razmislite prvo o dvije
stvari koje su također jako bitne i sa ljubavi nezamjenjive.
- Imate li dovoljno novca za kućnog ljubimca?
- Imate li dovoljno vremena za kućnoga ljubimca?
Imate li dovoljno novca
za kućnog ljubimca?
Kućni ljubimci su divna
stvar i oplemenjuju naše živote, ali nemojte zanemariti činjenicu da troše
novac. Možda ovo zvuči grubo iz usta
čovjek koji tvrdi da voli životinje i obožava svog psa, ali donijeti zrelu i odgovornu odluku o preuzimanju odgovornosti za kućnog ljubimca znači
uzeti sve činjenice u obzir.
Opet taj vražji novac...
Pa nije sve u novcu!
Nije?
Kažite to na blagajni u
pet shopu kada dođete platiti hranu ili ampulu protiv buha.
Kažite to u
veterinarskoj ambulanti kada se ljubimac razboli i treba pomoć veterinara.
Slušam često priče kako
„vlasnik“ dođe sa životinjom koja je bolesna (često već danima) kod kolege
veterinara i kaže da ima samo 150 kn te da veterinar napravi što se može za taj
novac, a u današnje vrijeme sa 150 kn možete eventualno izvesti nekoga na
pizzu. Za 150 kn vam vodoinstalater ili automehaničar neće reći ni dobar dan!
Bolesnik lezi na
operacijskom stolu i anesteziolog ga upita:
- Jel' želite anesteziju koju osigurava HZZO ili plaćate sami?
- Ovu preko HZZO-a,
molim lijepo!
- Dobro. Ni-na, na-na,
moje zlato spavaaa...
Veterinar ne prodaje
tablete i injekcije - usluga koju veterinar naplaćuje je njegovo znanje i zato
nije realno očekivati da vas stručna pomoć osobe koja se educirala 10-tak
godina košta 150 kn, koliko i šišanje kod malo boljeg frizera.
Da, mi veterinari
volimo životinje (ili bi barem tako trebalo biti), ali i veterinari moraju
platiti troškove u ambulanti, zaraditi plaču i platiti režije na kraju mjeseca,
pa na kraju usluge ipak ispostave račun. Nije u redu za sebe uzeti samo lijepe
strane koje donose kućni ljubimci, a kada stvari krenu krivo onda se uzdati u tuđu
humanost i negirati svoje obaveze. Naravno da ima životinja koje će biti zdrave
skoro cijeli svoj život, ali treba biti svjestan da ne mora uvijek biti tako.
Treba se iskreno zapitati hoću li u situaciju kada stvari pođu krivo biti
spreman podmiriti trošak liječenja, a ne možda tražiti eutanaziju samo zato jer
se liječenje čini preskupo ili svaki put u drugoj veterinarskoj ambulanti
ostaviti nepodmirene račune za liječenje. Vjerujte da ne izmišljam ove situacije već su one nešto što veterinari doživljavaju gotovo svakodnevno.
Svaki odlazak
veterinaru koštat će vas vjerojatno 150 - 200 kn. Godišnja cijepljenja koštat
će vas cca 300 kn. Ako redovito ljubimce
štitite od parazita (odnosno nemate stav; ne trebam psu stavljati ampulu svaki mjesec jer ako i pokupi
piroplazmozu jeftinije mi dođe odvesti ga veterinaru, a već od jedne injekcije psu je dobro), još će se ti troškovi povećavati za cca 50 - 80 kn
mjesečno. Ako baš „nemate sreće“ kao moj
mačak onda vaš ljubimac „pod stare dane“ dobije dijabetes. Onda slijedi trošak
krvnih pretraga dok se utvrdi problem, pa slijedi trošak za inzulin (400-500 kn
svakih par mjeseci), aparat za mjerenje glukoze u krvi (200-400 kn), trakice za
mjerenje glukoze (100-200 kn svakih mjesec do dva), posebna prehrana... cifra se
u nekoliko mjeseci može popeti i na par tisuća kuna.
Kvalitetna veterinarska
skrb jedna je od vaših odgovornosti ako ste preuzeli na sebe brigu o kućnom ljubimcu i toga morate
biti svjesni već u trenutku kada počinjete razmišljate o psu ili mački u vašem
životu.
Ako pas treba šišanje
ili trimanje to je još jedan trošak od nekoliko stotina kuna. Ako netko prvi
puta dolazi u kontakt s psom osoba bi trebala proći s psom osnovni trening
poslušnosti što opet sigurno košta nekoliko stotina kuna...
Moj pas sada ima skoro
3 godina, već odavno je fizički odrasli pas (u glavi i ne baš uvijek) od svojih
25 kg.
Mjesečno pojede oko 3-4
vreće hrane od 3kg, što je ukupno cca 10tak kg. Od prvog dana od kada je došao
kod mene, imao je problema s probavom zbog čega je trebalo dosta vremena da
nađem hranu koju će moći dugotrajno jesti, a da od nje ne dobije proljev. Isprobali
smo gotovo sve brandove poznate na našem tržištu i srećom sad smo već dosta
dugo na jednoj hrani na bazi lososa. Neću ovdje reklamirati
proizvod, dovoljno je reći da se radi o hrani u srednjem cjenovnom razredu i da
me njegova prehrana mjesečno košta oko 300-400 kn.
Ovo pišem da bi pokazao
da prehrana jednog srednje velikog psa mjesečno košta od 300 – 500 kn i na to
treba računati kada razmišlja o preuzimanju brige za jednog psa. Naravno da
danas na tržištu postoje hrane koje su daleko jeftinije, i da ima pasa i od 30
kg čiji vlasnici ne potroše više od možda
100 kn mjesečno na njihovu prehranu, ali jako je upitno takvu hranu uopće
nazvati prehranom.
Puno prije nego pas
stigne u stan potrebno je dobro razmislite koliko mjesečno novca ste spremni
odvojiti za njegovu prehranu. Ako baš pod svaku cijenu želite kućnog ljubimca, čak i ako si ga ne možete financijski priuštiti, barem možete izabrati manjeg
psa ili mačku koji mjesečno treba manje hrane pa za isti novac možete kupiti
manje pakiranje hrane, ali kvalitetniji sadržaj.
Po pitanju novca koji
je mjesečno potrebno izdvojiti za hranu, mačke su nešto ekonomičnije, i to čisto zato što su
uglavnom manje od pasa. Samim time mačke pojedu i manje hrane dnevno što
smanjuje ukupni trošak, dok su cijene hrane uspoređujući po kilogramu uglavnom
u istoj razini kao i kod pasa. Ovo su neke činjenice koje su prilikom izbora
kućnog ljubimca puno bitnije nego kakva boja ili dužina dlake nam se sviđa.
Možda zvučim okrutan sa
ovakvim stavom, ali ponašati se odgovorno znači biti iskren u analiziranju
svojih mogućnosti. Kada netko u parku kaže da je njegov pas živio 15 godina, a
jeo je ostatke od ručka ili hranu koja se prodaje na benzinskoj, to netko može
uzeti kao dokaz da ja pišem gluposti po internetu i da vjerojatno radim za neku
firmu koja prodaje skupu hranu. Činjenice su i dalje tu. To što je nečiji djed
živio 90 godina, a pušio je 2 kutije cigareta dnevno ne znači da cigarete nisu
štetne za zdravlje. Tako ni ova priča sa psom koji je živio 15 godina, a jeo
„smeće“ ne znači da ja govorim gluposti, već je taj pas jednostavno imao
otporniji organizam pa je uspio ostati relativno zdrav i uz lošu prehranu. Tko
može garantirati da je i vaš ljubimac te sreće?
Da ne bih bio krivo shvaćen, ja ne žalim za potrošenim novcem jer meni moj pas svakodnevno vraća
daleko više nego što sam ja potrošio u sve tri godine njegovog dosadašnjeg
života i što ću potrošiti u narednih još nadam se puno godina.
To što mi od njih
dobijemo nema cijenu, ali treba imati u vidu da većina onoga što im moramo
osigurati ima svoju cijenu. Zato prije nego donesete konačnu odluku dobro i
iskreno razmislite. Imate li dovoljno novca za kućnog ljubimca tj. koliko novca
ste spremni mjesečno potrošiti na kućnog ljubimca?
Ako ste nakon pažljivog
promišljanja zaključili da si možete financijski priuštiti skrb za jednog psa
ili mačku, onda je iduće pitanje koje si morate postaviti: Imam li dovoljno
vremena za kućnog ljubimca?
Imate li dovoljno
vremena za kućnog ljubimca?
Prije nekoliko dana
kaže jedan gospodin na televiziji kako sve više radimo, a sve manje imamo
novca. Mnogim ljudima je radno vrijeme vrlo često duže od 8 sati dnevno, a
slobodni dani su se već gotovo u pravilu sveli samo na jedan dan tjedno. Zato
je razumno zapitati se od toliko malo svog slobodnog vremena koliko ste spremni
odvojiti za kućnog ljubimca. To je nešto o čemu morate dobro razmisliti prije
nego realizirate svoju želju i kućni ljubimac, a posebno pas, stigne u vaš dom.
Ovdje sam izdvojio psa
jer mačke su i po tom pitanju nešto manje zahtjevne. Mačke „dovoljno“ fizičke
aktivnosti ostvare i po stanu i obično obavljaju nuždu u kutiji za pijesak, pa
ih ne treba više puta dnevno izvoditi u šetnju. Ipak, ako netko misli da je
mačka sretna što cijeli život provodi u zatvorenom prostoru, što onda mislite
zašto po zgradama vrlo često vidimo mačke koje po cijeli dan sjede na prozoru.
Nakon nekoliko
zajedničkih selidbi između nekoliko gradova i stanova, moj mačak je zadnjih
nekoliko godina kod moje mame u kući s dvorištem. Svako jutro nakon što obavi
što treba u kutiju s pijeskom i dobije jutarnji obrok sljedeći zahtjev je da
stane pred ulazna vrata i traži da ga mama pusti vani u dvorište. U toplijem
dijelu godine satima voli ležati izvaljen na suncu i vrlo često ga treba
utjerati u kuću ako mama negdje ide i on mora ostati zatvoren u kući.
Sve životinje po svojoj
prirodi više vole biti vani nego zatvorene u stanu. To što su neke našom
odlukom cijeli život zatvorene u stanu pa se ponekad više i ne snalaze kada se
nađu na otvorenom ne znači da nemaju potrebu ići van, već samo da smo mi tu njihovu
potrebu preoblikovali prema našim potrebama.
Prije nekoliko dana u
Zagrebu je ujutro bilo –15 °C, ali moj pas je svejedno u 6 sati ujutro
nestrpljivo čekao da ga izvedem u park. Mislite da mu se žurilo natrag doma
zato što je vani hladno? :-) Kao što sam već ranije napisao, reklame nikada ne pokazuju ljude koji u 6 sati ujutro prije posla
po snijegu šetaju svoje pse.
Kada stignem doma nakon
napornog radnog dana i tek što sam otključao vrata stana, moj pas je na vratima
i presretan što sam napokon doma skače u zrak i maše repom. Nema tog umora koji
bi vas spriječio da se osjetite sretni kad doživite takav doček, ali vi bi tada
vjerojatno htjeli malo odmora, no vaš ljubimac ima drugačije planove u glavi.
On vas doma čeka već 10 sati i misli; sada je vrijeme za šetnju! Vani je i
dalje nekih - °C, a vi i dalje padate s nogu od umora.
Dobro, nije sve tako
sivo i naravno da ako se više ukućana brine za psa nećete baš svako jutro
izvoditi psa i svaki dan nakon posla morati odmah ići s njim u šetnju. Međutim,
kako su novine i televizija prepuni prikaza ugodnih strana života s kućnim
ljubimcima ja ovdje želim ukazati i na obaveze koje nisu uvijek baš tako ugodne.
Ipak moram priznati da kada se čovjek navikne i kada jutarnje šetnja prije
posla postanu dio dnevnog ritma više o tome ne razmišljate kao o nečemu što vam
„komplicira“ život. Meni su moje jutarnje šetnje sa psom postale možda i
najljepši dio dan.
Planiranje godišnjeg
odmora i organizaciju putovanja poprilično komplicira činjenica da u životu
imate psa ili mačku. To je vjerojatno razlog zbog čega u dijelu godine kada
većina ljudi koristi godišnje odmore i odlazi na more naglo u gradovima poraste
i broj napuštenih pasa. Da se to ne bi dogodilo već sljedećeg ljeta i vašem potencijalnom
ljubimcu, bilo bi dobro da prije nego razmislite kakvog ljubimca želite,
razmislite gdje će taj ljubimac biti kada budete odlazili na godišnji odmor.
Idealno bi bilo ako
ljubimca možete povesti sa sobom, ali to naravno nije uvijek moguće. Postoje i
hoteli za pse i mačke ali ja moram priznati da koliko god privlačno izgledali
neki hoteli i brižni ljudi koji ih vode bili, ja nisam imao srca svog psa
ostaviti na čuvanje u hotelu za pse. Već i sama pomisao da moj pas boravi preko
noći u nekom kavezu i pita se što mu se desilo i zašto je ostavljen sam, meni
je hotele učinila neprihvatljivom opcijom. Naravno da nekada čovjek jednostavno
nema drugu opciju i u takvim situacijama hoteli za pse su jedini spas.
Mačke su i ovdje nešto
manje zahtjevni kućni ljubimci jer su najčešće navikle biti stalno u kući pa je
možda i dovoljno da ih netko dođe nahraniti i malo se podružiti s njima, dok bi
pas kao društvenija životinja teško podnio da ostane nekoliko dana sam u stanu.
Naravno da ne tvrdim da mački nećete nedostajati, ali mačke su jednostavno po
prirodi veći individualci nego psi koji su životinje čopora.
To su bile samo neke od životnih situacija u kojima kućni ljubimci zahtijevaju značajne promjene u
načinu na koji organiziramo svoje vrijeme i o kojima treba razmisliti prije
donošenja konačne odluke.
Vaš pas ili mačka
pružit će vam predivne trenutke i to je stvarno teško opisati nekome tko nije
iskusio život s kućnim ljubimcem, ali svaka iskrena osoba koja ima kućnog
ljubimca bi vam priznala da ima trenutaka kad se zapitate što je meni sve to
trebalo. Najbitnije je da u takvim trenucima slabosti vaš jednom ljubimac ne
postane odjednom lutalica ili stanovnik skloništa za napuštene životinje.
Nažalost to se još uvijek dosta često događa, što je obično posljedica
neodgovornosti određenih ljudi već u trenutku kada su odlučili nabaviti kućnog ljubimca bez da su dobro razmislili što sve ta odluka nosi sa sobom.
Ako netko misli da
pretjerujem sa svime što sam u ovom tekstu napisao onda predlažem da te osobe popričaju s nekim od ljudi koji vode skloništa za napuštene životinje da im
pokažu koliko pasa tamo provodi svoje dane i nada se nekome tko će bolje od
njihovih bivših skrbnika razmisliti prije nego ih udomi, jer neki od
njih se vraćaju u skloništa i više puta.
Na žalost, ima previše
ljudi koji smatraju da je životinja neki niži oblik života i koji misle da
životinje nemaju osjećaje i potrebe pa ih se može pokloniti djetetu kao plišanu
igračku te kao staru plišanu igračku izbaciti iz kuće onda kada djetetu
životinja dosadi ili im se dogode neke životne promjene i jednostavno shvate da
to ipak nije za njih. Takvi ljudi ako već nemaju dovoljno humanosti u sebi
trebale bi barem biti svjesni da su obaveze „vlasnika životinje“ regulirane i Zakonom
o dobrobiti životinja;
Članak 67.
(1) Novčanom kaznom od
30.000,00 do 50.000,00 kn kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
...
11. napušta domaću životinju, kućnog ljubimca ili uzgojenu divlju životinju i druge životinje
držane pod nadzorom čovjeka (članak 5. točka 1.).
...
(3) Za prekršaj iz
stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 5.000,00
do 15.000,00 kn.
Teka kada ste dobro
razmislili o stvarima o kojima sam pisao u ovom tekstu i kada ste osvijestili
da nabavom psa ili mačke postajete skrbnik jednom živom biću i postajete
odgovorni za njegov život i dobrobit, tek tada ima smisla početi planirati koju
vrstu, pasminu, spol... želite i veseliti se svim onim lijepim trenucima koji
su pred vama...
Svi oni koji će dobro razmisliti prije nego odluče podijeliti svoj život s kućnim ljubimcem i donesu zrelu i odgovornu odluku, za njih sam siguran da neće nikada zažaliti jer će biti spremni na sve obaveze koje iz te odluke proizlaze.
POnekad ne nađemo mi ljubimca nego on nađe nas, zalutao, ostavljen, izbačen iz nekog auta u naše dvorište (mi smo na takvom mejstu da se to često događa), i onda počinje balansiranje s novcem i vremenom, daleko manjim nego što bi trebalo planirati, ali barem su zbrinuti pa ako se nekad nasele i buhe jer nema za kapsulu, nekad se jedu ostaci ljudske hrane, nekad opet dođu "bolja vremena"...
OdgovoriIzbrišiPonekad nemamo dovoljno vremena, a često nemamo dovoljno novaca za brigu o naša tri (sada četiri) psa. Prvi je bio promišljeno odgovorno razumno nabavljen i odabran, druga je spašena od bivšeg vlasnika od eutanazije nakon smrti vlasnikove supruge koja se do tada brinula o njoj, treći je "privremeno" udomljen nakon saobraćajne nesreće i već je treći mjesec kod nas... Četvrta kujica je rasni pas kupljen u suvlasništvu, u biti, suvlasnica ga je platila i plaća sve troškove držanja kujice, a mi o njoj vodimo računa (šetnja, disciplina, hranjenje, četkanje, kupanje...). Uz totalno nezahtjevne mačke koje uzgajamo i dvije udomljene, svaka od tih životinja doprinosi u domaćinstvu koliko god može i pomaže koliko god može: pomno odabrani prvi pas trenutno je u fazi parenja, od eutanazije spašena kuja prije par dana je lavežom istjerala zmiju iz dvorišta (inače ne laje), "privremeno udomljeni" pas čuva dvorište, ali i nas kao da je za to rođen, kujica nas uveseljava, jedna od udomljenih mačaka tamani miševe, manje zmije i veće kukce van ograde (ona jedina izlazi vani), druga udomljena mačka tamani sve kukce u kući, rasne mačke se pare kad god im dozvolim (tj. jednom godišnje) i sa svojim potomstvom održavaju ravnotežu u disbalansu između troškova i zarade :), tj. prihodom od prodaje mačića (isključivo odgovornim platežno sposobnim budućim vlasnicima koji ih obožavaju) prehranjuju sebe, a i nas i pse mjesecima. Naravno, veterinari nam maksimalno izlaze u susret: obavještavaju nas o akcijama (na cjepiva i sredstva protiv parazita), preglede često obave bez naknade, cijene kastracije/sterilizacije sveli su na minimum... Ali kad god uspješno prodamo neko od mačića doužimo im se. Volontiranjem, financijski, poklonom, kupnjom nečeg što im u tom trenutku treba a baš nije bio planirani trošak...
OdgovoriIzbrišiDakle, ne svodi se uvijek baš sve na novce :). Da, kupujemo breeder hranu u velikim vrećama pa nas 20 kg superpremium hrane izađe kao 8 kg manjih pakiranja u komercijalnoj prodaji.