Odlučili ste nabaviti kućnog ljubimca? Razmislite tri puta!

Ako se dobro sjećam, Nizozemci imaju izreku: "Želite nabaviti psa, razmislite prvo tri puta!"

Ne zvuči baš afirmativno za pse, a na prvi pogled bi se reklo da ovakav stav ne bi trebao dijeliti netko tko obožava svog psa i mačka te se profesionalno odredio da bude veterinar, ali ipak mi se baš ta izreka učinila najprikladnijom da naslovim temu u kojoj se obraćam svim onim ljudima koji su odlučili da je vrijeme da svoj dom podijele s kućnim ljubimcem.

Kada se osoba odluči da nabavi kućnog ljubimca, motivi mogu biti razni. Neke motive i sam dijelim, iza nekih bih lako stao, a za neke mislim da su jako pogrešni. Međutim kako ja nisam započeo pisati ovaj blog pa ni ovu temu da bih sudio nečijim motivima i odlukama ja i ovim tekstom samo želim ljudima dati dovoljno informacija da bi oni mogli samostalno i odgovorno  donositi odluke koje se tiču pasa i mačaka kao kućnih ljubimaca.

Bez obzira koji se motiv nalazi iza Vaše odluke da nabavite kućnog ljubimca, ja Vas molim da još jednom dobro razmislite i da prije nego si ispunite želju dobro osvijestite da nabavom psa ili mačke Vi postajete skrbnik jednom živom biću te postajete odgovorni za njegov život i dobrobit! Ako to  nije vrijedno da razmislite „tri puta“ onda ne znam što jeste.

U današnje vrijeme kada na naše stavove i način na koji doživljavamo stvarnost oko sebe najvećim dijelom utječu televizija i ostali mediji, u toj navali informacija kojima nas svakodnevno bombardiraju, teško je razlučiti „žito od kukolja“, pa često donosimo dugoročne odluke na osnovu naših želja, ali ne i na osnovi naših mogućnosti. Takvo okruženje zahtjeva da se čovjek negdje dobro informira, i da odgovorno donosimo odluke. 

U reklamama najčešće vidimo razdragane ljude koji provode prekrasni proljetni dan u prirodi sa svojim psom što u nama pobudi želju za slikom koja nam se prezentira. Reklame gotovo nikada ne prikazuju čovjeka koji psa ujutro prije posla mora izvesti u šetnju i onda kada je vani snijeg i -10°C. Taj razdragani pas usprkos kvalitetnoj njezi može se ipak razboljeti, a onda njegovo liječenje košta par stotina kuna. Zato ja kao veterinar osjećam potrebu da kažem nešto o odgovornosti prilikom „nabave“ kućnog ljubimca i progovorim o njihovim stvarnim potrebama.

Da istina je da život sa psom ili mačkom uključuje puno divnih trenutaka kakve vidimo na reklamama. Istina je da oni unose radost u naše domove, ali je istina i da oni imaju svoje potrebe te da mi svojom odlukom da primimo u svoj život kućnog ljubimca tada postajemo i odgovorni da te potrebe zadovoljimo.

Ono što najčešće čujem od ljudi kada odluče nabavit kućnog ljubimca je to da oni jako vole životinje... ili da njihova djeca jako vole životinje pa im žele ispuniti želju - želja kod koje broj puta koliko treba razmisliti prije dolaska psa ili mačke, raste obrnuto proporcionalno sa dobi djeteta kojem se ispunjava želja.

Dječje želje se mijenjaju iz dana u dan, a pas ili mačka će uz malo sreće i ispravne njege ostati u vašem domu narednih 10 do 20 godina.

Ljubav je divna stvar, bez obzira od koga je primali ili kome je davali, a svaka životinja s kojom ostvarite suživot,  donese vam u život jednu radost i bogatstvo koje je teško opisati. Možda će nekoga uvrijediti moje izjednačavanje te naklonosti prema životinji  s ljubavi, ali ja govorim ovdje u svoje ime, a ja razliku ne vidim niti osjećam. Međutim, ja također mislim da ljubav prema životinjama (bila ona iskrena ili samo prolazni hir djeteta), nikako ne bi trebala biti jedini, a sigurno nije dovoljan razlog da se netko odluči u svoj dom dovesti kućnog ljubimca. Posebno se to odnosi na pse koji se uklope u naše živote kao ključ u bravu, ali treba imati u vidu da ta njihova sposobnost počiva na njihovoj složenoj prirodi zbog koje i oni imaju svoje potrebe koje ne smijemo zaboraviti. Zato kažem, ako volite životinje – odlično, vi ste bogat čovjek. Da li je to dovoljan razlog da nabavite kućnog ljubimca? Odgovor je: NIJE!

Kućni ljubimci trebaju našu ljubav, ali ona im neće sama po sebi osigurati sve njihove potrebe i dati rješenje za sve probleme koje život može donijeti. Ovisno o pasmini, psi u prosjeku žive 8 – 15 godina, a mačke i duže. Iako je to razdoblje za svakog ljubitelja životinja prekratko, to je dosta dug period života koji ćete biti odgovorni za još jedan život i toga morate biti svjesni.

Zato, ako ste odlučili nabavit psa ili mačku jer volite životinje, dobro razmislite prvo o dvije stvari koje su također jako bitne i sa ljubavi nezamjenjive.
  1. Imate li dovoljno novca za kućnog ljubimca?
  2. Imate li dovoljno vremena za kućnoga ljubimca?


 Imate li dovoljno novca za kućnog ljubimca?

Kućni ljubimci su divna stvar i oplemenjuju naše živote, ali nemojte zanemariti činjenicu da troše novac. Možda ovo zvuči grubo iz usta  čovjek koji tvrdi da voli životinje i obožava svog psa, ali donijeti zrelu i odgovornu odluku o preuzimanju odgovornosti za kućnog ljubimca znači uzeti sve činjenice u obzir.

Opet taj vražji novac...

Pa nije sve u novcu!

Nije?

Kažite to na blagajni u pet shopu kada dođete platiti hranu ili ampulu protiv buha.

Kažite to u veterinarskoj ambulanti kada se ljubimac razboli i treba pomoć veterinara.

Slušam često priče kako „vlasnik“ dođe sa životinjom koja je bolesna (često već danima) kod kolege veterinara i kaže da ima samo 150 kn te da veterinar napravi što se može za taj novac, a u današnje vrijeme sa 150 kn možete eventualno izvesti nekoga na pizzu. Za 150 kn vam vodoinstalater ili automehaničar  neće reći ni dobar dan!

Bolesnik lezi na operacijskom stolu i anesteziolog ga upita:
Jel' želite anesteziju koju osigurava HZZO ili plaćate sami?
- Ovu preko HZZO-a, molim lijepo!
- Dobro. Ni-na, na-na, moje zlato spavaaa...

Veterinar ne prodaje tablete i injekcije - usluga koju veterinar naplaćuje je njegovo znanje i zato nije realno očekivati da vas stručna pomoć osobe koja se educirala 10-tak godina košta 150 kn, koliko i šišanje kod malo boljeg frizera.

Da, mi veterinari volimo životinje (ili bi barem tako trebalo biti), ali i veterinari moraju platiti troškove u ambulanti, zaraditi plaču i platiti režije na kraju mjeseca, pa na kraju usluge ipak ispostave račun. Nije u redu za sebe uzeti samo lijepe strane koje donose kućni ljubimci, a kada stvari krenu krivo onda se uzdati u tuđu humanost i negirati svoje obaveze. Naravno da ima životinja koje će biti zdrave skoro cijeli svoj život, ali treba biti svjestan da ne mora uvijek biti tako. Treba se iskreno zapitati hoću li u situaciju kada stvari pođu krivo biti spreman podmiriti trošak liječenja, a ne možda tražiti eutanaziju samo zato jer se liječenje čini preskupo ili svaki put u drugoj veterinarskoj ambulanti ostaviti nepodmirene račune za liječenje. Vjerujte da ne izmišljam ove situacije već su one nešto što veterinari doživljavaju gotovo svakodnevno.

Svaki odlazak veterinaru koštat će vas vjerojatno 150 - 200 kn. Godišnja cijepljenja koštat će vas cca 300 kn. Ako redovito ljubimce  štitite od parazita (odnosno nemate stav; ne trebam  psu stavljati ampulu svaki mjesec jer ako i pokupi piroplazmozu jeftinije mi dođe odvesti ga veterinaru, a već od jedne injekcije psu je dobro), još će se ti troškovi povećavati za cca 50 - 80 kn mjesečno.  Ako baš „nemate sreće“ kao moj mačak onda vaš ljubimac „pod stare dane“ dobije dijabetes. Onda slijedi trošak krvnih pretraga dok se utvrdi problem, pa slijedi trošak za inzulin (400-500 kn svakih par mjeseci), aparat za mjerenje glukoze u krvi (200-400 kn), trakice za mjerenje glukoze (100-200 kn svakih mjesec do dva), posebna prehrana... cifra se u nekoliko mjeseci može popeti i na par tisuća kuna.

Kvalitetna veterinarska skrb jedna je od vaših odgovornosti ako ste preuzeli  na sebe brigu o kućnom ljubimcu i toga morate biti svjesni već u trenutku kada počinjete razmišljate o psu ili mački u vašem životu.

Ako pas treba šišanje ili trimanje to je još jedan trošak od nekoliko stotina kuna. Ako netko prvi puta dolazi u kontakt s psom osoba bi trebala proći s psom osnovni trening poslušnosti što opet sigurno košta nekoliko stotina kuna...

Moj pas sada ima skoro 3 godina, već odavno je fizički odrasli pas (u glavi i ne baš uvijek) od svojih 25 kg.


Mjesečno pojede oko 3-4 vreće hrane od 3kg, što je ukupno cca 10tak kg. Od prvog dana od kada je došao kod mene, imao je problema s probavom zbog čega je trebalo dosta vremena da nađem hranu koju će moći dugotrajno jesti, a da od nje ne dobije proljev. Isprobali smo gotovo sve brandove poznate na našem tržištu i srećom sad smo već dosta dugo na jednoj hrani na bazi lososa. Neću ovdje reklamirati proizvod, dovoljno je reći da se radi o hrani u srednjem cjenovnom razredu i da me njegova prehrana mjesečno košta oko 300-400 kn. 

Ovo pišem da bi pokazao da prehrana jednog srednje velikog psa mjesečno košta od 300 – 500 kn i na to treba računati kada razmišlja o preuzimanju brige za jednog psa. Naravno da danas na tržištu postoje hrane koje su daleko jeftinije, i da ima pasa i od 30 kg čiji vlasnici ne potroše  više od možda 100 kn mjesečno na njihovu prehranu, ali jako je upitno takvu hranu uopće nazvati prehranom.

Puno prije nego pas stigne u stan potrebno je dobro razmislite koliko mjesečno novca ste spremni odvojiti za njegovu prehranu. Ako baš pod svaku cijenu želite kućnog ljubimca, čak i ako si ga ne možete financijski priuštiti, barem možete izabrati manjeg psa ili mačku koji mjesečno treba manje hrane pa za isti novac možete kupiti manje pakiranje hrane, ali kvalitetniji sadržaj.

Po pitanju novca koji je mjesečno potrebno izdvojiti za hranu, mačke su  nešto ekonomičnije, i to čisto zato što su uglavnom manje od pasa. Samim time mačke pojedu i manje hrane dnevno što smanjuje ukupni trošak, dok su cijene hrane uspoređujući po kilogramu uglavnom u istoj razini kao i kod pasa. Ovo su neke činjenice koje su prilikom izbora kućnog ljubimca puno bitnije nego kakva boja ili dužina dlake nam se sviđa.

Možda zvučim okrutan sa ovakvim stavom, ali ponašati se odgovorno znači biti iskren u analiziranju svojih mogućnosti. Kada netko u parku kaže da je njegov pas živio 15 godina, a jeo je ostatke od ručka ili hranu koja se prodaje na benzinskoj, to netko može uzeti kao dokaz da ja pišem gluposti po internetu i da vjerojatno radim za neku firmu koja prodaje skupu hranu. Činjenice su i dalje tu. To što je nečiji djed živio 90 godina, a pušio je 2 kutije cigareta dnevno ne znači da cigarete nisu štetne za zdravlje. Tako ni ova priča sa psom koji je živio 15 godina, a jeo „smeće“ ne znači da ja govorim gluposti, već je taj pas jednostavno imao otporniji organizam pa je uspio ostati relativno zdrav i uz lošu prehranu. Tko može garantirati da je i vaš ljubimac te sreće?

Da ne bih bio krivo shvaćen, ja ne žalim za potrošenim novcem jer meni moj pas svakodnevno vraća daleko više nego što sam ja potrošio u sve tri godine njegovog dosadašnjeg života i što ću potrošiti u narednih još nadam se puno godina.


To što mi od njih dobijemo nema cijenu, ali treba imati u vidu da većina onoga što im moramo osigurati ima svoju cijenu. Zato prije nego donesete konačnu odluku dobro i iskreno razmislite. Imate li dovoljno novca za kućnog ljubimca tj. koliko novca ste spremni mjesečno potrošiti na kućnog ljubimca?

Ako ste nakon pažljivog promišljanja zaključili da si možete financijski priuštiti skrb za jednog psa ili mačku, onda je iduće pitanje koje si morate postaviti: Imam li dovoljno vremena za kućnog ljubimca?


Imate li dovoljno vremena za kućnog ljubimca?

Prije nekoliko dana kaže jedan gospodin na televiziji kako sve više radimo, a sve manje imamo novca. Mnogim ljudima je radno vrijeme vrlo često duže od 8 sati dnevno, a slobodni dani su se već gotovo u pravilu sveli samo na jedan dan tjedno. Zato je razumno zapitati se od toliko malo svog slobodnog vremena koliko ste spremni odvojiti za kućnog ljubimca. To je nešto o čemu morate dobro razmisliti prije nego realizirate svoju želju i kućni ljubimac, a posebno pas, stigne u vaš dom.

Ovdje sam izdvojio psa jer mačke su i po tom pitanju nešto manje zahtjevne. Mačke „dovoljno“ fizičke aktivnosti ostvare i po stanu i obično obavljaju nuždu u kutiji za pijesak, pa ih ne treba više puta dnevno izvoditi u šetnju. Ipak, ako netko misli da je mačka sretna što cijeli život provodi u zatvorenom prostoru, što onda mislite zašto po zgradama vrlo često vidimo mačke koje po cijeli dan sjede na prozoru.

Nakon nekoliko zajedničkih selidbi između nekoliko gradova i stanova, moj mačak je zadnjih nekoliko godina kod moje mame u kući s dvorištem. Svako jutro nakon što obavi što treba u kutiju s pijeskom i dobije jutarnji obrok sljedeći zahtjev je da stane pred ulazna vrata i traži da ga mama pusti vani u dvorište. U toplijem dijelu godine satima voli ležati izvaljen na suncu i vrlo često ga treba utjerati u kuću ako mama negdje ide i on mora ostati zatvoren u kući.


Sve životinje po svojoj prirodi više vole biti vani nego zatvorene u stanu. To što su neke našom odlukom cijeli život zatvorene u stanu pa se ponekad više i ne snalaze kada se nađu na otvorenom ne znači da nemaju potrebu ići van, već samo da smo mi tu njihovu potrebu preoblikovali prema našim potrebama.

Prije nekoliko dana u Zagrebu je ujutro bilo –15 °C, ali moj pas je svejedno u 6 sati ujutro nestrpljivo čekao da ga izvedem u park. Mislite da mu se žurilo natrag doma zato što je vani hladno? :-) Kao što sam već ranije napisao, reklame nikada ne pokazuju ljude koji u 6 sati ujutro prije posla po snijegu šetaju svoje pse.

Kada stignem doma nakon napornog radnog dana i tek što sam otključao vrata stana, moj pas je na vratima i presretan što sam napokon doma skače u zrak i maše repom. Nema tog umora koji bi vas spriječio da se osjetite sretni kad doživite takav doček, ali vi bi tada vjerojatno htjeli malo odmora, no vaš ljubimac ima drugačije planove u glavi. On vas doma čeka već 10 sati i misli; sada je vrijeme za šetnju! Vani je i dalje nekih - °C, a vi i dalje padate s nogu od umora.

Dobro, nije sve tako sivo i naravno da ako se više ukućana brine za psa nećete baš svako jutro izvoditi psa i svaki dan nakon posla morati odmah ići s njim u šetnju. Međutim, kako su novine i televizija prepuni prikaza ugodnih strana života s kućnim ljubimcima ja ovdje želim ukazati i na obaveze koje nisu uvijek baš tako ugodne. Ipak moram priznati da kada se čovjek navikne i kada jutarnje šetnja prije posla postanu dio dnevnog ritma više o tome ne razmišljate kao o nečemu što vam „komplicira“ život. Meni su moje jutarnje šetnje sa psom postale možda i najljepši dio dan.

Planiranje godišnjeg odmora i organizaciju putovanja poprilično komplicira činjenica da u životu imate psa ili mačku. To je vjerojatno razlog zbog čega u dijelu godine kada većina ljudi koristi godišnje odmore i odlazi na more naglo u gradovima poraste i broj napuštenih pasa. Da se to ne bi dogodilo već sljedećeg ljeta i vašem potencijalnom ljubimcu, bilo bi dobro da prije nego razmislite kakvog ljubimca želite, razmislite gdje će taj ljubimac biti kada budete odlazili na godišnji odmor.

Idealno bi bilo ako ljubimca možete povesti sa sobom, ali to naravno nije uvijek moguće. Postoje i hoteli za pse i mačke  ali ja moram priznati da koliko god privlačno izgledali neki hoteli i brižni ljudi koji ih vode bili, ja nisam imao srca svog psa ostaviti na čuvanje u hotelu za pse. Već i sama pomisao da moj pas boravi preko noći u nekom kavezu i pita se što mu se desilo i zašto je ostavljen sam, meni je hotele učinila neprihvatljivom opcijom. Naravno da nekada čovjek jednostavno nema drugu opciju i u takvim situacijama hoteli za pse su jedini spas.

Mačke su i ovdje nešto manje zahtjevni kućni ljubimci jer su najčešće navikle biti stalno u kući pa je možda i dovoljno da ih netko dođe nahraniti i malo se podružiti s njima, dok bi pas kao društvenija životinja teško podnio da ostane nekoliko dana sam u stanu. Naravno da ne tvrdim da mački nećete nedostajati, ali mačke su jednostavno po prirodi veći individualci nego psi koji su životinje čopora.

To su bile samo neke od životnih situacija u kojima kućni ljubimci zahtijevaju značajne promjene u načinu na koji organiziramo svoje vrijeme i o kojima treba razmisliti prije donošenja konačne odluke.

Vaš pas ili mačka pružit će vam predivne trenutke i to je stvarno teško opisati nekome tko nije iskusio život s kućnim ljubimcem, ali svaka iskrena osoba koja ima kućnog ljubimca bi vam priznala da ima trenutaka kad se zapitate što je meni sve to trebalo. Najbitnije je da u takvim trenucima slabosti vaš jednom ljubimac ne postane odjednom lutalica ili stanovnik skloništa za napuštene životinje. Nažalost to se još uvijek dosta često događa, što je obično posljedica neodgovornosti određenih ljudi već u trenutku kada su odlučili nabaviti kućnog ljubimca bez da su dobro razmislili što sve ta odluka nosi sa sobom.

Ako netko misli da pretjerujem sa svime što sam u ovom tekstu napisao onda predlažem da te osobe popričaju s nekim od ljudi koji vode skloništa za napuštene životinje da im pokažu koliko pasa tamo provodi svoje dane i nada se nekome tko će bolje od njihovih bivših skrbnika razmisliti prije nego ih udomi, jer neki od njih se vraćaju u skloništa i više puta.

Na žalost, ima previše ljudi koji smatraju da je životinja neki niži oblik života i koji misle da životinje nemaju osjećaje i potrebe pa ih se može pokloniti djetetu kao plišanu igračku te kao staru plišanu igračku izbaciti iz kuće onda kada djetetu životinja dosadi ili im se dogode neke životne promjene i jednostavno shvate da to ipak nije za njih. Takvi ljudi ako već nemaju dovoljno humanosti u sebi trebale bi barem biti svjesni da su obaveze „vlasnika životinje“ regulirane i Zakonom o dobrobiti životinja;

Članak 67.
(1) Novčanom kaznom od 30.000,00 do 50.000,00 kn kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
...
11. napušta domaću životinju, kućnog ljubimca ili uzgojenu divlju životinju i druge životinje držane pod nadzorom čovjeka (članak 5. točka 1.).
...
(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 5.000,00 do 15.000,00 kn.

Teka kada ste dobro razmislili o stvarima o kojima sam pisao u ovom tekstu i kada ste osvijestili da nabavom psa ili mačke postajete skrbnik jednom živom biću i postajete odgovorni za njegov život i dobrobit, tek tada ima smisla početi planirati koju vrstu, pasminu, spol... želite i veseliti se svim onim lijepim trenucima koji su pred vama... 

Svi oni koji će dobro razmisliti prije nego odluče podijeliti svoj život s kućnim ljubimcem i donesu zrelu i odgovornu odluku, za njih sam siguran da neće nikada zažaliti jer će biti spremni na sve obaveze koje iz te odluke proizlaze.

Primjedbe

  1. POnekad ne nađemo mi ljubimca nego on nađe nas, zalutao, ostavljen, izbačen iz nekog auta u naše dvorište (mi smo na takvom mejstu da se to često događa), i onda počinje balansiranje s novcem i vremenom, daleko manjim nego što bi trebalo planirati, ali barem su zbrinuti pa ako se nekad nasele i buhe jer nema za kapsulu, nekad se jedu ostaci ljudske hrane, nekad opet dođu "bolja vremena"...

    OdgovoriIzbriši
  2. Ponekad nemamo dovoljno vremena, a često nemamo dovoljno novaca za brigu o naša tri (sada četiri) psa. Prvi je bio promišljeno odgovorno razumno nabavljen i odabran, druga je spašena od bivšeg vlasnika od eutanazije nakon smrti vlasnikove supruge koja se do tada brinula o njoj, treći je "privremeno" udomljen nakon saobraćajne nesreće i već je treći mjesec kod nas... Četvrta kujica je rasni pas kupljen u suvlasništvu, u biti, suvlasnica ga je platila i plaća sve troškove držanja kujice, a mi o njoj vodimo računa (šetnja, disciplina, hranjenje, četkanje, kupanje...). Uz totalno nezahtjevne mačke koje uzgajamo i dvije udomljene, svaka od tih životinja doprinosi u domaćinstvu koliko god može i pomaže koliko god može: pomno odabrani prvi pas trenutno je u fazi parenja, od eutanazije spašena kuja prije par dana je lavežom istjerala zmiju iz dvorišta (inače ne laje), "privremeno udomljeni" pas čuva dvorište, ali i nas kao da je za to rođen, kujica nas uveseljava, jedna od udomljenih mačaka tamani miševe, manje zmije i veće kukce van ograde (ona jedina izlazi vani), druga udomljena mačka tamani sve kukce u kući, rasne mačke se pare kad god im dozvolim (tj. jednom godišnje) i sa svojim potomstvom održavaju ravnotežu u disbalansu između troškova i zarade :), tj. prihodom od prodaje mačića (isključivo odgovornim platežno sposobnim budućim vlasnicima koji ih obožavaju) prehranjuju sebe, a i nas i pse mjesecima. Naravno, veterinari nam maksimalno izlaze u susret: obavještavaju nas o akcijama (na cjepiva i sredstva protiv parazita), preglede često obave bez naknade, cijene kastracije/sterilizacije sveli su na minimum... Ali kad god uspješno prodamo neko od mačića doužimo im se. Volontiranjem, financijski, poklonom, kupnjom nečeg što im u tom trenutku treba a baš nije bio planirani trošak...
    Dakle, ne svodi se uvijek baš sve na novce :). Da, kupujemo breeder hranu u velikim vrećama pa nas 20 kg superpremium hrane izađe kao 8 kg manjih pakiranja u komercijalnoj prodaji.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi