O psima i mačkama...

O psima i mačkama...

1. ožujka 2013.

OTROVI / Otrov za puževe (metaldehid)

Limacidi su pripravci namijenjeni suzbijanju puževa. U Hrvatskoj se kao aktivna tvar u limacidima najčešće nalazi metaldehid, a koristi se još i  metiokarb te željezni pirofosfat.


Metaldehid je ciklički polimer acetaldehida koji se koristi kao kontaktni i oralni otrov za puževe. U mamcima i granulama dolazi u koncentraciji 4 - 6%. Otrov kod  puževa izaziva pojačano izlučivanje sluzi, zbog čega puževi  dehidriraju i na kraju ugibaju. Osim u limacidima, metaldehid se koristi i u tabletama krutog goriva za potpalu i kuhanje u prirodi.

Otrovanje limacidima javlja se puno češće kod pasa nego kod mačaka. Letalna doza za pse iznosi 210-600 mg/kg, a za mačke 207 mg/kg.

Mehanizam toksičnog djelovanja

Točan mehanizam toksičnog djelovanja nije utvrđen. Poznato je da se metaldehid u želucu životinje pod utjecajem solne kiseline depolimerizira (hidrolizira) u acetaldehid. Acetaldehid se smatrao glavnim toksičnim agensom kod trovanja metaldehidom, ali je ova teorija dovedena u pitanje pokusima na miševima prilikom čega acetaldehid nije utvrđen u serumu otrovanih pokusnih životinja.

Novija istraživanja pokazuju da metaldehid utječe na koncentraciju neurotransmitera kod otrovanih životinja. Kod pokusnih miševa utvrđena je smanjena koncentracija GABA-e, noradrenalina i 5 – hidroksi-indol kiseline.

GABA u živčanom sustavu služi kao inhibitor neurotransmisije. Neurotransmisija je proces koji se događa na sinapsama (spojevima dva neurona) pri čemu se na  presinaptičkim neuronima oslobađaju određeni spojevi (neurotransmiteri) koji se vežu na  receptore drugog neurona (postsinaptički neuroni) i njihovom aktivacijom prenose električni impuls između dva neurona. Smanjenjem koncentracije GABA-e  dovodi do ekscitacije središnjeg i perifernog živčanog sustava.

Je li za toksični učinak koji se očituje nakon trovanja metaldehidom odgovoran metaldehid ili acetaldehid nije za sada u potpunosti dokazano.

Simptomi

Kliničkom slikom kod otrovanih životinja prevladavaju znakovi nadređenoga središnjeg živčanog sustava.

Ubrzo nakon što životinja pojede limacid s metaldehidom (već nakon 15 minuta do najkasnije nakon 3 sata) pojavljuju se akutni znakovi trovanja: nemir i ubrzano disanje, može se javiti obilno slinjenje i povraćanje, midrijaza (proširene zjenice), ukočeno hodanje i ataksija (nedostatka koordinacije skeletnih mišića što rezultira nepravilnim pokretima tijela).  Slijedi  tremor (nevoljno, ritmičko, drhtanje tijela koje nastaje kada se mišići naizmjenično stežu i opuštaju), preosjetljivost na podražaje, tahikardija (povećanje broja otkucaja srca) i povišena temperatura do 42 °C (vjerojatno kao posljedica tremora), konvulzivni grčevi i jaka dehidracija. Životinja ugine u roku nekoliko sati do najviše 24h nakon što je pojela otrov.

Ukoliko životinja preživi akutnu fazu trovanja, ugine u roku nekoliko (3-5) dana od posljedica oštećenja parenhimskih organa (zatajenje jetre).

Dijagnostika

Dijagnoza se ambulantno postavlja na osnovu kliničkih znakova i anamneze. Ukoliko je vlasniku dostupno pakiranje u kojem je bio otrov koji je životinja pojela obavezno ga treba donijeti sa sobom u ambulantu kako bi veterinaru olakšao postavljanje dijagnoze.

Biokemijske ili hematološke pretrage krvi ili analiza urina neće dati nalaz kojim bi se moglo potvrditi da se radi o trovanju metaldehidom.

Patoanatomske i histološke promjene nisu specifične, a toksikološkim pretragama otrov se može dokazivati analizom sadržaja crijeva, urina i plazme.

Liječenje

U veterinarskoj medicini, kod svih otrovanja, prvi cilj terapije je provesti dekontaminaciju organizma kako bi se smanjila količina otrova koja će biti apsorbirana unutar organizma. U slučajevima otrovanja preko usta odnosno kada je životinja pojela ili popila otrov, jedna od prvih mjera dekontaminacije (koju vlasnik može provesti i prije dolaska u ambulantu) je izazvati povraćanje.

Izazivanje povraćanja

Ukoliko je od unosa otrova prošlo manje od dva sata (prema nekim autorima manje od 60 minuta) preporučuje se kod životinje izazvati povraćanje da se što veća količina otrova izbaci iz želuca. Međutim u situacijama kada je od unosa otrova prošlo nekoliko sati, izazivanje povraćanja neće imati pozitivan efekt jer se otrov više ne nalazi u želucu životinje. Izazivanje povraćanja se ne provodi u situacijama kada je došlo do poremećaja svijesti životinja ili ako životinja ima grčeve jer može doći do aspiracije sadržaja u pluća i dodatnog pogoršanja zdravstvenog stanja. Kod brahicefaličnih pasa (mops, bokser, shih-tzu, buldog, pekinezer...) zbog građe glave i gornjih dišnih prohoda potreban je dodatni oprez prilikom izazivanja povraćanja.

Uvijek je poželjno prije pokušaja izazivanja povraćanja prvo kontaktirati veterinara kako bi veterinar procijenio situaciju i savjetovao vas kada, kako i ako uopće izazivati povraćanje. Nekada pokušavajući izazvati povraćanje vlasnik gubi dragocjeno vrijeme prije nego pas dobije adekvatnu veterinarsku pomoć. Ukoliko trebate otići u ljekarnu/trgovinu da bi nabavili sredstvo za izazivanje povraćanja, možda bi bilo razumnije to vrijeme potrošiti na vožnju prema vašem veterinaru.

Od sredstava za izazivanje povraćanja kod nas se često spominje upotreba kuhinjske soli (NaCl), dok strana stručna literatura iz toksikologije navodi da se upotreba kuhinjske soli za izazivanje povraćanja više ne preporučuje zbog rizika od razvoja hipernatrijemija (povećana koncentracija natrija (Na) u krvi), dugotrajnog povraćanja i hematemeze (povraćanje krvi). Količina kuhinjske soli koja se koristi za izazivanje povraćanja kod pasa i mačaka iznosi  1-3 čajne žlice, a učinak se očekuje za 10-15 minuta.

Kao adekvatno sredstvo za izazivanje povraćanja, strana stručna literatura navodi vodikov peroksid. Preporučuje se upotreba 3% otopine jer bi veća koncentracija dovela do razvoja gastritisa. Doza koja se navodi je 1 – 5 ml/kg (ne preko 50 ml za psa), dok se kod mačaka ne savjetuje primjena vodikovog peroksida. Učinak se očekuje nakon 10 minuta.

Prilikom primjene sredstva jasno je da pas neće biti zbog toga sretan pa je pri aplikaciji potrebno biti oprezan da sredstvo ne završi u dušniku i da ne izazovete aspiraciju sadržaja u pluća.

Ovdje moram naglasiti da osobno nemam iskustva s primjenom vodikovog peroksida te ga kao takvog ovdje ne preporučujem već samo  iznosim informaciju koju nudi stručna literatura.

Zbog svih problema i dvojbi koje se javljaju kod izazivanja povraćanja, kako ne bi napravili više štete nego koristi još jednom preporučujem prije pokušaja izazivanja povraćanja (kod kuće), uvijek konzultirati svog veterinara.

Nakon dolaska u ambulantu veterinar na raspolaganju ima lijekove kojima može izazvati povraćanje kod životinje, a može procijeniti i da je kao mjeru dekontaminacije organizma prikladnije izvršiti ispiranje želuca kako bi se smanjila količina otrova koji je unesen u organizam.

Aktivni (medicinski) ugljen

Aktivni ugljen djeluje kao nespecifični adsorbens, a cilj primjene aktivnog ugljena je „pokupiti“ otrov iz probavnog trakta i  spriječiti njegovu resorpciju. Aktivni ugljen se dobija posebnim metodama obrade organske tvari na visokim temperaturama, a kao rezultat obrade dobiju se čestice koje u  jednom gramu imaju površinu od 500 – 1000 m2.

Primjenjuje se doza od  1 - 5 g aktivnog ugljena po kg tjelesne težine.

Psi naravno neće rado progutati aktivni ugljen - što veća količina bude uspješno dana to će biti i bolja adsorpcija otrova. Prilikom davanja aktivnog ugljena treba također paziti da ga životinja proguta, a ne da završi u dušniku. Adsorpcija ovisi o tipu otrova, a kod nekih trovanja se preporučuje i višestruka primjena. Međutim, to su procjene  koje prepuštam  kolegama nakon stručne obrade pacijenta.

Protuotrov/ Antidot terapija

Antidot terapija je terapija specifična za pojedini otrov, a ovisno o djelovanju antidote djelimo na kemijske (djeluju direktno na otrov), farmakološke (antagonisti otrovu na receptorima na koje se veže) i funkcionalne (umanjuju simptome otrovanja). 

Na žalost kod trovanja metaldehidom nemamo specifični antidot već se provodi simptomatska terapija odnosno stabilizacija pacijenta.

Simptomatska terapija

Kao što i ime govori simptomatska terapija je usmjerena na kontrolu simptoma (dehidracija, povišena temperatura, tremor, konvulzije).

U tu svrhu provodi se nadoknada tekućine primjenom infuzija u svrhu suzbijanja dehidracije i metaboličke acidoze. Simptomi od strane živčanog sustava suzbijaju se primjenom velikih doza trankvilanata (sredstva za smirenje) i antikonvulziva (antiepileptici - suzbijanje brzog i pretjeranog paljenja neurona koji uzrokuju napadaje).

Kod životinja koje prežive akutnu fazu bolesti u narednim danima potrebno je vršiti nadzor nad radom jetre i bubrega jer su moguća oštećenja kao posljedica hipertermije i konvulzija.

Prognoza

Prognoza ovisi o količini otrova koju je životinja pojela, o vremenu koliko je prošlo od unosa otrova i o adekvatnoj terapiji. 

Nema komentara:

Objavi komentar