O psima i mačkama...

O psima i mačkama...

27. travnja 2011.

PSI / Parazitologija / Piroplazmoza (Babezioza)

Babesia canis

Babezioza je parazitska bolest pasa uzrokovana protozoima roda Babesia. U istočnoj i srednjoj Europi prevladava vrsta Babesia canis, dok je na području Mediterana najčešća Babesia vogeli.

Bolest prenose krpelji iz porodice Ixodidae; krpelji šikara - tvrdi krpelji. U našim krajevima to su najčešće pseći smeđi krpelj Rhipicephalus sanguineus  i šareni krpelj Dermacentor reticulatus.

Bolest se javlja enzootski što znači da se javlja u određenim područjima kao npr. područje Zagreba; Sljeme, savski nasip...

Krpelji se zaraze sisanjem krvi na bolesnom psu. Kada babesije dospiju u probavni sustav krpelja počinju se razmnožavati i širiti po organizmu pa tako dospiju i do spolnih organa od kuda se šire i na potomstvo krpelja. Krpelji u svom razvoju mijenjaju više domaćina na kojima sišu krv i na taj se način dalje babesije koje se nalaze u slini krpelja prenosi na druge pse. Prema poznatim podatcima smatra se da je potrebno 24 – 48 sati da bi krpelj koji se zakači na psa putem sline prenio bolest na psa. Vjerojatnost prijenosa bolesti vjerojatno je manja ako krpelja uklonimo što ranije s psa, ali ipak mislim da bi bilo neodgovorno u zaštiti psa od piroplazmoze osloniti se samo na ovaj podatak jer u realnom životu nije sve uvijek potpuno isto kao što piše u znanstvenoj literaturi.

Babesie napadaju stanice eritrocita (crvena krvna zrnca) u kojima se razmnožavaju i s vremeniom dovode do pucanja stijenke eritrocita i izlaska parazita u cirkulaciju gdje dalje napadaju nove eritrocite. Eritrociti imaju funkciju prijenosa kisika unutar organizma i njihovo opsežno uništavanje od strane babesia uzrokuje ozbiljne zdravstvene probleme. Gubitak velikog broja eritocita dovodi do anemije, a njihovim uništavanjem u krvi se oslobađaju tvari koje zajedno s babesijama dalje sudjeluju u narušavanju zdravlja organizma.

Simptomi

Klinički se ova zbivanja u organizmu očituju kao povišenje temperature, apatičnost, životinja se teško kreće i bezvoljna je, nema apetita, bilo je ubrzano, životinja ubrzano diše i može se javiti proljev i povračanje. Vidljive sluznice u početku su blijede (anemične), a s vremenom postaju žute (ikterične), a mokraća postaje tamnija i crvena. Bolest nastupi izrazito naglo tako da pas koji je još jučer bio vesel odjednom je bezvoljan i umoran.

Dijagnoza

Bolest se dijagnosticira na osnovi kliničke slike, krvnih pretraga i pronalaska uzročnika bolesti u krvnom razmazu. Nepronalazak uzročnika u krvnom razmazu ne isključuje bolest, već samo uzročnik nije dokazan odnosno pronađen.

Liječenje / Prevencija

Ukoliko se životinju dovede na liječenje u kratkom roku nakon pojave prvih simptoma bolest se isto tako brzo povlači i životinja će već nakon 24-48 sati izgledati kao da se potpuno oporavila. Međutim, potrebno je nekoliko tjedana da se potpuno oporavi i nadoknadi gubitak eritrocita, zbog čega je bitno da se u tom periodu životinju poštedi od bilo kakvih napora.
Isto tako mogućnost recidiva je dosta velika jer dio parazita može zaostati u organizmu i kod pada imuniteta ponovno dovesti do razvoja piroplazmoze.

Prevencija bolesti provodi se prevencijom krpelja na psu, a zaštitu je potrebno provoditi tijekom cijele godine jer se zadnjih godina pokazalo da iako je pojavnost bolesti veća tijekom proljeća i jeseni, piroplazmoza se javlja u enzootskim područjima tijekom cijele godine.

Posljednjih godina na tržištu se pojavilo i cijepivo koje garantira zaštitu od oko 70%, međutim visoka cijena programa vakcinacije još uvjek nije dovela do cijepljnja velike većine pasa tako da još uvijek ne možemo donjeti realnu ocijenu učinkovitosti ovog vida prevencije. U svakom slučaju i kod vakciniranih pasa preporučljivo je nastaviti zaštitu od krpelja kako zbog bolje zaštite od pirplazmoze tako i zbog zaštite od drugih bolesti koje prenose krpelji.

Nema komentara:

Objavi komentar