PSI / Parazitologija / Lišmanioza

Leishmania infantum

Lišmanioza je parazitarna bolest ljudi i brojnih vrsta životinja koju uzrokuju jednostanični organizmi – bičaši iz roda  Leishmania. 

Za parazite ove skupine karakteristično je da za svoj razvoj trebaju posrednike – vektore u kojima se odvije i jedan dio razvoja parazita. 

Hematofagni insekti koji služe kao posrednici u razvoju bolesti žive u tropskim i suptropskim područjima pa se tako i bolest javlja enzootski na području s klimom prikladnom za razvoj vektora. 

Enzootsko područje lišmanioze u Hrvatskoj je srednja i južna Dalmacija (područje od Primoštena do Konavala i u unutrašnjosti do Drniša, Knina i granice sa Bosnom) međutim zbog klimatskih promjena može se očekivati da će se bolest pojaviti i u drugim krajevima. 

Uzročnik lišmanioze pasa kod nas i u ostatku Sredozemlja je Leishmania infantum a hematofagni insekti koji služe kao vektori su insekti roda Phlebotomus (poznati kao papatači, nevidi, mošunci, čami).

Papatači su hematofagni insekti koji su aktivni tijekom noći a jedino ženke sišu krv. Najaktviniji su u razdoblju od svibnja do listopada. 

Kada se ženka papatača hrani na invadiranom psu ona u organizam unese i amastigotni neinvazivni oblik lišmanije koji se u organizmu papatača dalje razvija do promastigotnog oblika. Promastigotni oblici imaju duguljasto tijelo s bićem i jako su invazivni pa će tako kod idućeg hranjenja ženka papatača prenijeti ovaj promastigotni stadij na novog (zdravog) nosioca. Promastigoti će u krvi i koži nosioca biti fagocitirani od strane makrofaga gdje će se iz njih opet razviti amastigotni oblici. Amastigotni oblici se razmnožavaju dvojnom diobom pri čemu uništavaju stanice makrofaga, izlaze vani i ponovno budu fagocitirani od strane novih makrofaga. Prilikom nekog novog hranjenja ženke papatača ovi amastigotni oblici opet završe u organizmu papatača gdje prelaze u invazivni promastigotni oblik i nastavljaju razvojni put parazita.

Simptomi

L. infantum izaziva kod psa visceralnu lišmaniozu od koje može oboljeti i čovjek (djeca i imunosuprimirani odrasli). Bolest kod psa ima kroničan tijek a očituje se anemijom, mršavljenjem uz očuvan apetit, povećanom slezenom i limfnim čvorovima, promjenama na očima, krvarenjem iz nosa, pojačanim rastom noktiju te promjenama po koži; osobito oko očiju, na nosu i ušima. Radi se o multisistemskoj bolesti koja može završiti smrtno, međutim bitno je naglasiti da veliki broj invadiranih pasa ne pokazuje znakove bolesti ali predstavlja izvor uzročnika za vektore odnosno širi bolest na  zdrave pse.

Dijagnoza

Klinička slika i podatak da je pas boravio u enzootskom području upućuju veterinara da posumnja na bolest a dijagnoza se postavlja pronalaskom uzročnika u razmazu punktata potkožnog limfnog čvora, serološkim pretragama i PCR metodom.

Liječenje / Prevencija

Liječenje je dugotrajno i u pravilu dovodi samo do povlačenja kliničkih simptoma a ne uništava uzročnike u organizmu. Kod nas ne postoji lijek koji je registriran za liječenje lišmanioze pasa ali postoje terapijski protokoli koji iako psa ne mogu izliječiti mogu postići povlačenje simptoma i dovesti psa u zadovoljavajuću formu. Preporuka pojedinih veterinarskih parazitologa je da se u terapiji ne koriste lijekovi koji su registrirani za liječenje bolesti kod ljudi jer bi s vremenom moglo doći do razvoja rezistencije uzročnika (uzročnik bolesti postane otporan na primjenu lijeka). 

Kako trenutno ne postoji cjepivo kojim bi se psa moglo zaštititi od lišmanioze, kao jedino sredstvo prevencije je zaštita životinje od vektora.

Umanjujući izloženost životinje ugrizima vektora umanjuje se i mogućnost prijenosa bolesti pa je stoga nužno redovito provoditi zaštitu pasa s nekim od preparata koji djeluju repelentno (odbijajuće) na papatače. 

Kako je ranije navedeno da su papatači aktvini noću, preporučljivo je izbjegavati duge šetnje u večernjim satima i osigurati boravak psa preko noći u zatvorenom prostoru. Zaštitne mreže na prozorima, tretiranje okoliša i druge mjere zaštite od insekata mogu biti također korisne.

Opasnost za zdravlje ljudi (Zoonotsko značenje)

Prijenos bolesti s psa na čovjeka moguć je jedino posredstvom papatača a bolesti su izloženija djeca i imunosuprimirani odrasli (npr HIV).

Ovdje je jako bitno naglasiti da se nigdje u svijetu eutanazija bolesnih pasa nije pokazala kao učinkovita metoda suzbijanja ove bolesti.