OTROVI / Ubodi kukaca (pčele, ose i stršljeni)

Toplije doba godine donosi pojačanu aktivnost kukaca, a neki od njih kada su uznemireni postaju izvor opasnosti kako za čovjeka tako i za kućne ljubimce. Kada govorimo o ubodima kukaca onda u ovim našim područjima najčešće govorimo o kukcima iz roda Hymenoptera ili opnokrilcima. Najčešće se radi o  ubodima pčele (Apis mellifera - kranjska pčela) ili ose (Vespula vulgaris - obična osa), dok ubodi stršljena (Vespa crabro - europski stršljen) koji su i najopasniji srećom nisu tako česti. Žalac kojim opnokrilci ubadaju i ubrizgavaju otrov kod pčele je nazubljen pa pčela nakon uboda ne može izvući žalac, već cijeli otrovni aparat ostane otkinut zbog čega pčela nakon uboda ugine, dok ose i stršljeni nemaju nazubljen žalac i mogu ubosi više puta.

Psi će obično pokušati uloviti kukce koji ulete u stan ili im na livadi kruže iznad glave pa ih tako njihova radoznalost i urođena sklonost lovu dovede u opasnost od uboda. Ponekad već i prisutnost na „pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme“ može biti dovoljan razlog za napad razdraženih opnokrilaca. Ako se to dogodi vama i vašem psu, najbolja obrana je udaljiti se od razdraženih kukaca. Pčele u slučaju kada ih se uznemiri mogu biti vrlo agresivne i progoniti životinju i/ili čovjeka na veliku udaljenost, a lučenjem određenih feromona pozivaju i druge članove zajednice da se uključe u napad. U svakom slučaju, potrebno je pozvati psa ili ga uzeti u krilo i potrčati što je dalje i brže moguće, imajući na umu da ubodi opnokrilaca u određenim situacijama (veliki broj uboda i/ili alergijska reakcija, mogu ugroziti život vas i vašeg ljubimca.


Otrov i njegovo djelovanje


Otrov koji osa ili pčela ubrizga u životinju izgledom je bezbojna tekućina, oštrog aromatskog mirisa i okusa koja u svom sastavu sadrži cijeli niz spojeva (histamin, dopamin, epinefrin, serotonin, razne enzime - proteaze, hijaluronidaze, fosfolipaze....) koji djeluju štetno na različite organske sustave u tijelu. Djelovanje ovih spojeva na organizam može biti lokalno ili sistemsko, a sama reakcija može biti toksična i alergijska.


Toksična se lokalna reakcija može očitovati crvenilom, oticanjem i boli, dok jake lokalne alergijske reakcije mogu uzrokovati oticanje cijele glave ili drugih dijelova tijela. Ako kod životinje nije došlo do razvoja alergijske reakcije na toksine iz otrova, životinja je još uvijek izložena toksičnom djelovanju otrova na razne unutrašnje organe. Tako mogu nastati oštećenja jetre, bubrega, živčanog sustava ili krvnih stanica. Ti toksični učinci mogu biti vidljivi odmah ili se mogu manifestirati tek za nekoliko dana. 
Više ubode istovremeno pogoršava situaciju i dovodi do težeg poremećaja stanja životinje. Sistemske reakcije mogu se očitovati povraćanjem, svrbežom, ubrzanim radom srca, otežanim disanjem, nekordiniranim kretanjem, anafilaktičkim šokom, kolapsom i smrću. 

Liječenje


Prvo što treba učiniti nakon uboda je odstraniti žalac. Pčela nakon uboda ne može izvuči žalac već se cijeli otrovni aparat izvlači iz trbuha pčele i nastavlja ubrizgavati otrov u tijelo žrtve. Izvlačenje žalca prstima ili pincetom može dovesti do toga da se još veća količina otrova istisne iz otrovne vrećice te se preporučuje da se žalac odstrani krpom, nožem, kreditnom karticom ili 
noktom.

Jedan ubod najčešće ne predstavlja ozbiljan problem, osim kada se radi o ubodu u području glave; posebno u nos, usta ili oko. Ubodi u području jezika ili unutar usta mogu uzrokovati oteklinu koja brzo može blokirati dišne putove, a takav razvoj situacije zahtjeva hitnu intervenciju veterinara. 


Za ublažavanje otekline, isperite mjesto uboda krpom navlaženom hladnom vodom i stavite hladne obloge (vrećicu smrznutog graška ili u krpu umotane kocke leda). Nanesite oblog na područje uboda  10 do 30 minuta po nekoliko puta dnevno. Za ubode u usta, možete psu ponuditi zdjelu ledene vode ili za lizanje kocku leda.


Iako će velika većina uboda rezultirati samo prolaznom boli i oteklinom, kao i kod nekih ljudi može se razviti alergijska reakcija na otrov koja ukoliko se ne pristupi hitnom liječenju može dovesti do smrti.


Ako je nastala manja oteklina, životinju je dovoljno pažljivo promatrati kako bi bili sigurni da vaš ljubimac nema problema s disanjem ili gutanjem. Ako je u roku 5-10 minuta oteklina postala velika, najbolje je posjetiti vašeg veterinara.


Simptomi koji upućuju na ozbiljno narušavanje zdravlja životinje uključuju: naglo oticanje njuške, groznicu ili jako nisku tjelesnu temperatura, šuštanje u prsima, otežano ili ubrzano disanje, drhtanje i slabost, blijede desni, povraćanje ili proljev. 
Životinja ako nije pravovremeno dobila adekvatnu veterinarsku pomoć, može uginuti od šoka u roku od 10 do 20 minuta.

U slučajevima velikog broja uboda, najbolje šanse za preživljavanje je hospitalizacija s agresivnom terapijom i praćenjem razvoja stanja od strane stručne osobe odnosno veterinara. Liječenje od velikog broja pčelinjih uboda usmjereno je na sprečavanje šok, održavanje cirkulacije, te zaštitu ugroženih organskih sustava. To se postiže intravenoznom primjenom tekućine kako bi se spriječilo hipovolemiju i kolaps cirkulacijskog sustava, po potrebi davanjem antihistaminika i kortikosteroida te  praćenje vitalnih znakova. Može biti potrebno više pretraga krvi kroz više dana da bi se otkrila šteta nastala kao posljedica djelovanja otrova na unutrašnje organe i poduzelo pravovremeno liječenje.


Životinje koje su doživjele jednom alergijsku reakciju biti će više sklone nastanku po život opasne reakcije u slučaju uboda u budućnosti. 


Primjedbe

Popularni postovi