REPRODUKCIJA / PSI / Parenje

Parenje

Nekoliko tjedana prije nego što planiramo kuju voditi na parenje, naravno pod uvjetom da se kuja pari planski a ne svojom voljom, bilo bi potrebno izvršiti pregled i mužjaka i ženke kako bi osigurali što uspješnije parenje. Pregled uključuje ocjenu općeg zdravstvenog stanja, pregled reproduktivnih organa a kod mužjaka koji nisu prije pareni ili ako je od zadnjeg parenja prošlo više od godinu dana te ako je pas stariji od 7 godina bilo bi dobro napraviti i procjenu plodnosti.

Iskusni vlasnici već tjednima prije tjeranja na osnovu promjene u ponašanju kuje mogu primjetiti da se približava tjeranje; kuja može postati "odsutna", apetit može biti pojačan ili smanjen, mokrenje učestalije a interes za druge pse pojačan.

Feromeni koje kuja u tjeranju luči preko urina i vaginalnog iscjedka psi mogu osjetiti na velike udaljenosti i biti će jako odlučni i ustrajni u slijeđenju mirisa kuje u tjeranju. Psi koji žive s kujama koje se tjeraju ili u njihovoj blizini, mogu odbijati hranu i vodu, mogu zavijati pokušavati „pobjeći od kuće“.

U fazi estrusa, negdje 9. dan od početka proestrusa tj. početka tjeranja, kuja je spremna za parenje. Kuja koja je spreman na parenje, nakon što mužjak pokaže interes njuškanjem i lizanjem stidnice, stati će mirno, pomaknuti će rep u stranu i na taj način izložiti stidnicu te dozvoliti mužjaku da ju zaskoči. Tri spolna refleksa; dizanje repa, širenje nogu, podizanje stidnice.

Obzirom da penis psa u sebi ima os penis za penetraciju u rodnicu kuje nije potrebna erekcija. Nakon što penis psa dođe u kontakt s stidnicom kuje, kontakt pokreće refleks brzih pokreta iz predjela zdjelice prilikom čega pas sve jače i dublje penisom penetrira u rodnicu te pri tome dolazi do oticanja okruglastog kavernoznog tijela (bulbus glandis) i formira se tzv. kopulatorni spoj. U ovoj fazi počinje izbacivanja sjemena (ejakulacija).

Nakon određenog vremena pas prestaje s pokretima i silazi s kuje tako da prebaci nogu preko leđa kuje ali zbog kopulatornog spoja ostane s kujom povezan u poziciji rep prema repu. Za to vrijeme nastavlja se ejakulacija, a ova faza ejakulata bogata je spermijima. Za vrijeme ove faze parenja pas i kuja se mogu međusobno navlačiti i pokušati se razdvojiti, ali oni ostaju tako povezani u prosjeku oko 20-tak minuta (5-60 minuta). Vrijeme koliko kuja i pas ostaju povezani ne utječe na uspjeh parenja i ne smije se nikako pokušavati ih nasilno razdvojiti jer će spoj spontano prestati.

Literatura navodi kako je za uspješan akt parenja, a posebno kod mladih mužjaka bez iskustva, uvijek bolje kuju dovesti kod mužjaka na parenje nego obrnuto.

Isto tako ne treba biti previše iznenađen ako kuja ili pas odbijaju parenje bez obzira što se kuja tjera jer premda se nama to može činiti nevjerojatnim, očito i kod njih mora postojati neki oblik sviđanja ili nesviđanja kao preduvjet parenja. Kriteriji za procjenu suprotnog spola vjerojatno nisu isti (kuća, auto, karijera :-)) ali nije neobično da recimo dominantna kuja odbija parenje mužjaku koji je manje dominantan dok to dozvoljava mužjaku dominantnijem od nje. 

Kada pariti kuju?

Kao što je bilo navedeno u dijelu kada je obrađivan spolni ciklus kuje vanjski znakovi tjeranja varijabilni su među životinjama i ne moraju odgovarati hormonalnim promjenama ni fazi ciklusa u kojoj se životinja trenutno nalazi. Ova činjenica otežava vlasnicima a i veterinarima određivanje vremena kada je najoptimalnije kuju pariti kako bi dobili potomstvo.

Uzgajivači svoje kuje obično pare prvi puta 11. dana od početka tjeranja (pojave krvavog iscjedak) i ponove parenje 13. dana. Ovaj način parenja pokazao se dosta uspješnim jer većina kuja ovulira 2. dan od početka estrusa što bi u nekim prosječnim trajanjima pojedinih faza ciklusa bilo 11. dan od početka proestrusa (traje u prosjeku 9 dana). Isto tako je poznato da spermiji psa relativno dugo mogu ostati vitalni u spolnom traktu kuje; do 7 dana. Sve to ide u prilog tome da ovaj sustav parenja dosta pouzdano osigurava prisutnost vitalnih spermija u spolnom traktu kuje u vrijeme koje je adekvatno za oplodnju.

Međutim, zbog želje za boljim rezultatom parenja i situacija kada uzgajivači svoje kuje vode na parenja u mjesta jako udaljena od mjesta boravka te zbog troškova koje takvi postupci iziskuju javila se potreba da se što preciznije odredi najpovoljnije vrijeme parenja a to se postiže određivanjem trenutka kada se očekuje ovulacija.

S tim ciljem razvijeno je nekoliko tehnika određivanja trenutka ovulacije, odnosno najboljeg trenutka za parenje.

Određivanje vremena ovulacije

Iako vjerujem da danas u svijetu postoje i druge manje ili više pouzdane mogućnosti, kod nas se u praksi uglavnom provode tri tehnike; vaginalna citologija, vaginoskopija i određivanje koncentracije progesterona.

Vaginalna citologija

Citološki pregled vaginalnog brisa vjerojatno je najkorištenija tehnika kod nas, i bez obzira na njena ograničenja (neke studije govore o točnosti od samo 28%) ova tehnika kada je provodi iskusan veterinar daje dosta dobru procjenu.

Ovom tehnikom prati se  razvoj takozvanog vaginalnog ciklusa koji predstavlja niz promjena u broju i izgledu vaginalnih epitelnih stanica, a što nam ukazuju na hormonalne promjene tj. promjene u aktivnosti jajnika tijekom spolnog ciklusa.

Zdrave kubične epitelne stanice koje prekrivaju zid rodnice uključuju parabazalne i intermedijalne stanice. Pod utjecajem estrogena, te se stanice pojačano dijele i kako se stanice dijele a stjenka  vagine zadebljava, stanice najbliže lumen postaju keratinizirane i gube obilježja  zdrave stanice.

Tijekom proestrus, stanične populacije mijenja se od pretežno parabasalnih i malih intermedijalnih stanica s lako vidljivom jezgrom na početku proestrusa, prema sve većem broju keratiniziranih superficijalnih stanica prema kraju proestrusa. Kada broj keratiniziranih superficialnih stanica s piknotičnom ili nevidljivom jezgrom dostigne i prelazi 80%, to vrijeme se smatra optimalnim vremenom za parenje.

Za dobro odrediti vrijeme pogodno za parenje preporučuje se vaginalni bris uzeti više puta s početkom 5. dana od pojave krvavog iscjedka a zatim bris uzimati i pretražiti svaka dva dana dok broj superficijalnih stanica u brisu ne pređe 80%.

 Vaginoskopija

Vaginoskopija je tehnika kojom se trenutak ovulacije određuje na osnovu pojave nabora na stjenci rodnice koja se promatra pomoću vaginoskopa. Nabori postaju jako uočljivi 4 dana nakon ovulacije. Potrebno je dosta iskustva kako bi se ova tehnika mogla koristiti za ocjenu trenutka koji je pogodan za parenje.

 Mjerenje koncentracije hormona

Pojave LH vala čini centralno mjesto spolnog ciklusa jer dovodi do ovulacije. Ovulacija nastupi 48h nakon LH vala, a najplodnije razdoblje je ono 4-5 dana nakon LH vala.

Metode za određivanje razine LH postoje, međutim s obzirom da se pulsatorni val LH održava samo kroz 24-48 h, za korištenje ovog parametra trebalo bi kuji vaditi krv na dnevnoj bazi što ovu metodu čini nepraktičnom za određivanje trenutka pogodnog za parenje.

Koncentracija progesterona raste kod kuja i prije ovulacije, a značajan porast od bazalne koncentarcije prisutan je tijekom LH vala.

24-48h prije ovulacije, koncentracija progesterona u serumu biti će na razini 2,0-2,9 ng/ml te nastavlja rasti tijekom estrusa. Na dan ovulacije koncentracija progesterona u serumu bude između 4,0-10,0 ng/ml.

Koncentracija progesterona u seruma (ng/ml)	Vrijeme ovulacije	Vrijeme parenja
1,0 - 2,0	za 2 dana	za 4 dana
2,0  - 4,0	za 1 dan	za 3 dana
4,0 - 10,0	ovulacija	za dva dana

Danas postoje tzv. „in-hous“ metode pomoću kojih se može mjeriti razina progesterona iz malog uzorka krvi i dosta brzo se može dobiti rezultat, međutim ovim metodama najčešće se utvrđuje samo je li koncentracija progesterona prešla postavljenu granična koncentracija (4-5 ng/ml). Ako je moguće, razinu progesterona u krvi bolje je mjeriti u laboraorijima gdje je moguće dobiti kvantitativan nalaz tj. točnu koncentraciju u ng/ml ili nmol/l.

Ne postoji jedinstvena vrijednost koncentracije serumskog progesterona koja bi nam u svakom slučaju govorila o optimalnom danu parenja jer postoje razlike između životinja, a i između pojedinih ciklusa kod iste životinje. Zbog toga je preporuka da se nastavi s mjerenjem dok god vrijednosti koncentarcije progesterona u serumu ne dostignu ili pređu vrijednosti koje upućuju na ovulaciju. U većini slučajeva nije potrebno više od 3 uzorka  uzeta s razmakom od svaka 2 dana, osim kod kuja koje jako kasno ovuliraju. Vlasnik mora biti spreman na parenje u roku 2 dana nakon mjerenja, a ako razina progesterona uopće ne poraste, smatra se da kuja ima problem s plodnošću.